Od kraja prošle godine, kad su objavljeni rezultati popisa stanovništva, stečeni su uvjeti za uporabu ćirilice u Vukovaru, ali Vlada je odlučila zakon poštovati tek osam i pol mjeseci kasnije, piše vecernji.hr

Što je SDP čekao i zašto su odjednom odlučili beskompromisno provoditi zakon baš u Vukovaru, gdje žrtve već 22 godine trpe bezakonje i ignoranciju pravne države. I to prvog radnog dana nakon što to više nije moglo štetiti njihovim lokalnim interesima, nakon političkog trilera okončanog konstituiranjem Gradskog vijeća Vukovara

. To je licemjerno jednako kao što je od HDZ-a kao kreatora propisa licemjerno što sada inzistira na moratoriju za primjenu zakona. Ali, tko bi odolio gledati kako se SDP kuha u vukovarskom loncu a da se to malo i ne začini.

Političko profiterstvo

Dakle, i HDZ-ova probuđena empatičnost spram Vukovara i SDP-ov tajming mogu se tumačiti kao političko profiterstvo koje ne mari za istinske vrijednosti. Prema Ustavnom zakonu, nacionalne manjine stječu pravo na ravnopravnu uporabu svoga jezika i pisma kada na području jedinice lokalne samouprave čine "najmanje trećinu stanovnika". Naoko banalno pitanje što je "trećina stanovnika" i kako se oni broje zakon ne definira. Tko su stanovnici općine, grada ili županije? Je li relevantan stvaran broj ili broj stanovnika utvrđen na zadnjem popisu stanovništva? Zašto to tako nije i napisano u Ustavnom zakonu jer u propisima koji sadrže kriterij "broja stanovnika" to se izričito navodi.

U Zakonu o izvršavanju državnog proračuna relevantan je "broj stanovnika prema popisu iz 2011.", u Zakonu o članarinama u turističkim zajednicama to je "posljednji popis pučanstva", a prema Zakonu o lokalnim izborima utvrđuje se "sukladno važećim podacima službenih rezultata popisa stanovništva propisanog posebnim zakonom", a to je Zakon o popisu stanovništva. U skladu s konceptom "uobičajenog mjesta stanovanja", prema službeno objavljenim podacima lani u prosincu, u Vukovaru su 31. ožujka 2011. bila 27.683 stanovnika, od kojih su se 9654 izjasnila da su Srbi (34,87%), što je 427 Srba više nego što je potrebno za stjecanje prava na ravnopravnu uporabu srpskog jezika i ćirilice. Do čega bi dovelo novo prebrojavanje? Rezultat ne bi bio isti jer su u dvije i pol godine mnogi umrli, rodili se, odselili, doselili...

Ako bi omjer Srba u Vukovaru bio manji od trećine, onda bi oni tražili novo prebrojavanje i naravno da bi se manipuliralo definicijom stanovnika Vukovara, a što zakon omogućuje. Već je bilo prijedloga i da se uvede registar stanovnika pa bi se tada u realnom vremenu, ovisno o kretanju broja Srba u Vukovaru, mogle postavljati ploče s ćirilicom ili bez nje.

Dakle, "broj stanovnika" jest zakonski kriterij, ali prebrojavanje nema smisla. Jednako je besmisleno i inzistiranje na izmjeni udjela nacionalnih manjina jer rješenje s trećinom stanovnika nije se drugdje pokazalo problematičnim. Jezici i pisma nacionalnih manjina dio su našeg nacionalnog blaga. O vukovarskim emocijama treba voditi računa, ali Vukovar baš zbog svoje žrtve nikad ne bi smio biti argument za obespravljivanje ili umanjivanje ičijih prava.

Zbog činjenice da većina Srba u Hrvatskoj, pa i dio Srba u Vukovaru, materinskim jezikom smatraju hrvatski, a ne srpski, te latinicu kao pismo, a ne ćirilicu, postavlja se i pitanje ne bi li vukovarske Srbe trebalo pitati žele li oni da se ćirilica uvede u službenu uporabu. Što se srpskog jezika tiče, 22% Vukovaraca se na popisu 2011. izjasnilo da im je materinji jezik srpski (72,77% hrvatski, s tim da se 57,37% Vukovaraca izjasnilo kao Hrvati) pa je pretpostaviti i da latinicu smatraju svojim pismom.

Ništa pod svaku cijenu

U svakom slučaju, za stjecanje prava na ravnopravnu uporabu jezika i pisma manjine irelevantno je koliko stanovnika inzistira na tom pravu, već je relevantan udio pripadnika manjine u broju stanovnika. Podaci o izjašnjavanju Vukovaraca o materinskom jeziku dokaz su neutemeljenosti uopćenih teza kako Srbi u Vukovaru ne poštuju Hrvatsku kao svoju državu, čega su izraz i jezik i pismo. Podaci s popisa stanovništva iz 2011. pokazuju da 37% vukovarskih Srba ne smatra srpski jezik svojim materinskim jezikom. Ukupno 447 Vukovaraca izabralo je hrvatskosrpski ili srpskohrvatski, dok je preostalima (više od trećine vukovarskih Srba) materinski hrvatski jezik. I te podatke mogu koristiti i zagovornici i protivnici ćirilice, ali jedini je ispravan pristup da i to dokazuje kako za budućnost Hrvata i Srba u Vukovaru nijedan oblik isključivosti nije dobar - ni kad se zagovara provedba zakona pod svaku cijenu ni kad se govori da ćirilica ne smije biti u Vukovaru ni pod koju cijenu.

VL/eZd