"Posrkaću Zadar kao supu", govorio je devedesetih Ratko Mladić. Četiri puta brojčano nadmoćniji, neprijatelji ipak nisu uspjeli osvojiti naš Zadar.

Grad koji se ovaj tjedan prisjeća kobnog listopada 1991. godine, kada ga je srpska sila pokušala zauzeti i - nije uspjela!

Zapovjednik 112. brigade, Marko Čulina, sinoć je u Kazalištu lutaka Zadar održao predavanje ''Kako smo obranili Zadar'', pred gradskim i županijskim čelnicima, braniteljima, učenicima. Prisjetio se političke situacije koja je prethodila 4., 5. i 6. listopadu 1991. kada je sudbina Zadra bila na rubu propasti.

Krajem 1990. Čulina je postao zapovjednik ondašnje Teritorijalne obrane, a 28. lipnja 1991. osnovana je 112. brigada zbora narodne garde.

Formiraju se tada rajonski štabovi, pješačke bojne, a Franko Lisica pada kao prva žrtva vojnih postrojbi u Zadru. 18. rujna 1991. obranjen je Sukošan i Debeljak, a Čulina kaže kako se tek tada shvatilo kako dolazi okrutan rat.

Od 21. rujna traje osvajanje vojarni u gradu - presudan čin koji je zasigurno spasio grad, što će se kasnije pokazati.

Neposredna obrana grada Zadra dogodila se nakon obrane Nadina i Zemunika Donjeg. Četnici su imali jasne namjere, poručio je Čulina. Sa 36 tenkova, 3000 ljudi, 2200 pomoćnih snaga - palikuća, lopova, silovatelja, zrakoplovnom podrškom, bili su jaka sila kojima je s druge strane otpor pružalo 1300 Hrvata, od kojih se 300 nalazilo u 112. brigadi.

Što se događalo taj petak i subotu, 4. i 5. listopada?

 

 

Danas se zna da je presudnu ulogu u obrani imao Željko Vujić, koji je uništio tenk i natjerao ostatak neprijateljske sile na povlačenje.

 

 

U 19.30 sati ugovoren je prekid vatre s JNA strane. Nastavljeni su potom pregovori o izmještanju sa zadarskog područja, da bi do konačnog sporazuma došlo 9. listopada, iseljenjem JNA snaga iz vojarni.

U prvom tjednu listopada poginulo je 43 hrvatska vojnika i civila, a lakše i teže je ozlijeđeno 202 osobe.