Lijepe se na fasade kuća, tisuće ih ulaze kroz pukotine na prozorima u stanove, zavlače se u namještaj, stolariju. Žene mahnito skupljaju veš koji se suši u vrtovima jer je prepun napasnika. Harlekinskim bubamarama je prehladno. Stiže zima pa su utočište ovih dana pronašle u kućama. No nikome nije do brojenja točkica na njihovim leđima. Prestravljene su i domaće božje ovčice. Azijske sestre ih doslovno proždiru. Nastavi li se ovakva invazija, prijeti im izumiranje.

- Vratila sam se iz Zadra i našla kuću prekrivenu bubamarama. Cijeli dan ih pokušavamo sakupiti usisavačem. Puni su ih zidovi, prozori. One ulaze kroz okvire prozora, iza sebe ostavljaju crne tragove - očajna je Marija iz Đurđevca.

Majda iz Donjeg Miholjca više ne zna kako da ih se riješi.

- Već dva dana promatramo bubamare na svojoj kući. Prave su male napasti, ima ih na svim vanjskim zidovima, a i u kući. Cijeli dan lepršaju. Ne znamo kako da se borimo s njima - rekla je. Slično stanje je i u Podsusedu, odakle nam se javila čitateljica Ines. Kaže kako ih se u kratkom vremenu oko kuće skupilo na tisuće.
Riječ je o bubamarama uvezenim u Europu iz Azije

Stručnjaci nam objašnjavaju kako još istražuju ovu pojavu u Hrvatskoj. Učestala je zadnje tri godine. Riječ je o bubamarama uvezenim u Europu iz Azije prije nekoliko desetaka godina. Uzgajivačima su bile izvrsno prirodno rješenje za uništavanje nametnika. Mogu proždrijeti 200-tinjak uši na dan pa su tako štedjeli na pesticidima. Vrsta se sada nekontrolirano širi Europom.

- To je invazivna vrsta, nitko nije mogao vjerovati da će se tako dobro prilagoditi. Ličinke su toliko agresivne da jedu ličinke domaćih vrsta, a to do sada nije zabilježeno. Domaće bubamare nikada ne ulaze u kuću u ovolikom broju. Kad stiže zima, skrivaju se u koru drveta, ne u kuće, to je razlika od harlekinskih - objasnila je kustosica Hrvatskog prirodoslovnog muzeja Vlatka Mičetić Stanković.