Prema nekim procjenama tako bi stanove za koje državi plaćaju najam moglo otkupiti oko 1.800 građana

Država će bez javnog nadmetanja moći prodati svoje stanove i poslovne prostore građanima kojima ih je dala u najam ili zakup.

Prodaja nekretnina u vlasništvu države, bez javnog nadmetanja i prikupljanja ponuda, predviđena je Uredbom o načinima raspolaganja nekretninama u vlasništvu države, ali su i za te slučajeve propisani strogi uvjeti. Tako se nijedna nekretnina ne bi smjela, makar nije bilo javnog nadmetanja, prodati ispod tržišne cijene, piše novilist

U slučaju kad država odluči prodati stan ili poslovni prostor građanima kojima ih je dala u najam ili zakup, uvjet je da za to imaju potpisne ugovore, koji su na snazi najmanje pet godina, da su uredno ispunjavali sve odredbe ugovora te da se protiv njih ne vodi postupak radi iseljenja.

Podrazumijeva se i da su ti građani pored najamnine ili zakupnine uredno plaćali i sve ostale, pa tako i režijske obveze, vezane uz te nekretnine. Nije rijedak slučaj da je pojedino ministarstvo ili neka druga državna institucija dala u zakup poslovni prostor, ali da godinama nije uspijevala naplatiti zakup i da za taj prostor nisu plaćani režijski troškovi.

Zlatari i urari

Prema nekim procjenama tako bi stanove za koje državi plaćaju najam moglo otkupiti oko 1.800 građana. Što se tiče poslovnih prostora riječ je o najmanje petstotinjak obrtnika koji u nekim slučajevima državi plaćaju zakup već desetljećima i žele kupiti prostor u kojem se istom djelatnošću bave već u drugoj ili trećoj generaciji, a riječ je primjerice o zlatarima ili urarima.

- Oni su u tim objektima, na istoj lokaciji poznatoj njihovim kupcima, desetljećima. Žele nastaviti svoj obrt i logično je da žele riješiti i pitanje prostora u kojem posluju. Država te poslovne prostore, a ponekad je riječ o 30 ili 40 četvornih metra ne može koristiti za nešto drugo i logično je da ih želi prodati. No, to će, iako neće biti javnog natječaja, morati biti po tržišnoj cijeni, kažu naši sugovornici iz Vlade koja je donijela uredbu.

Prodaja bez javnog prikupljanja ponuda, ali opet uz tržišnu cijenu, moguća je i u slučajevima kada se radi o nekretnini potrebnoj za realizaciju projekta koji je država proglasila strateškim, ako je riječ o zemljištu koje je nužno da se formira građevinska čestica koja je u skladu s lokacijskom dozvolom ili planom uređenja.

No, u tom slučaju zemljište koje prodaje država ne smije biti veće od jedne petine planirane građevinske čestice. Država iznimno može bez javnog natječaja prodati zemljište i građanima koji su na svome zemljištu izgradili kuću za koju nisu imali građevinsku dozvolu, no učinili su to u skladu s detaljnim planom uređenja. No, i to je moguće samo ako tim građanima nedostaje najviše 20 posto površine planirane građevne čestice. Moraju se obvezati i na to da će u roku od godine dana ishoditi građevinsku dozvolu.

Državna povlastica

Država će dati određenu povlastici i onima koji su u posjedu njezinih stanova, iako za to nemaju ugovore o korištenju. Riječ je o ljudima koji su nastavili živjeti u stanovima u kojima su živjeli njihovi roditelji ili neki drugi bliži srodnici, ali nisu ih nikada otkupili, ali ima i slučajeva u kojima su građani provalili u te stanove, pogotovo devedesetih godina. Nitko od njih nema ugovore o najmu i takvi će građani morati stan kupiti na javnom natječaju.

Država će im omogućiti jedino to da imaju pravo pravo prvokupa, ali će ga doista moći koristi ako je njihova ponuda financijski jaka kao i najbolja ponuda pristigla na nadmetanje, što znači da i sami moraju ponuditi najbolju cijenu. Uvjet da to pravo prvokupa koriste je da su u posjedu stana najmanje deset godina i da su uredno plaćali sve obveze za te stanove.

Iako zasad ne postoji točan broj građana koji su na taj način uselili u državne stanove i mogli bi ih pokušati otkupiti sigurno je riječ o stotinama slučajeva u kojima su državni stanovi useljeni a da stanari zapravo nemaju ugovore o korištenju.

NL/eZd