Dok u totalitarnim režimima oporba djeluje uglavnom prikriveno, u demokratskom sistemu uloga oporbe je otvoreno korigirati vlast i nuditi set alternativnih rješenja problemima. Tko ponudi bolja rješenja, u idealnoj demokraciji osvaja i vlast na sljedećim izborima. U Hrvatskoj je formalna oporba neelokventna, a ona neformalna preko svojih satelita potiče ideološki rat i podjele. U tome im vladajući ne odmažu.

Dok je država petu godinu zaredom u recesiji, Europska komisija preuzima nadzor nad našim dugovima u proračunu i broj nezaposlenih sustiže rekorde - politika i društvo su svu svoju strast i energiju usmjerili na brakove, ćirilicu i ponekad nogomet.

Šef HDZ-a Tomislav Karamarko već je dugo najnepopularniji političar u zemlji pa se valjda trudi da ne bi previše 'smetao' građanima svojim razmišljanjima. Ne sučeljava se sa svojim političkim protivnicima te govori tek kada je prisiljen kako HDZ ne bi ostao bez glasa u javnosti.

Profesor na Fakultetu političkih znanosti dr.sc. Tihomir Cipek podsjeća na ulogu opozicije kao tvoraca alternativnih politika - od zdravstvene, ekonomske, obrazovne pa nadalje: 'Ja nisam vidio da to rade HDZ-ovci, no isto se ponašao i SDP u oporbi. Ni oni nisu nudili nikakva konkretna rješenja pa zato sad naprosto improviziraju i privatiziraju po načelu - brigo moja prijeđi na drugoga.'

No, HDZ-ovci u oporbi imaju jako dobar osjećaj za potpirivanje vatre na polju komunističkih zločina, imaju sposobnost za buđenje homofobije i paranoje od svega što nije hrvatsko. Ipak, neće oni te požare sami podmetati da im za dvije godine na izborima netko ne bi zamjerio i nazvao ih primitivnima i antieuropskima. Njihove ideološke ratove neformalno vodi udruga 'U ime obitelji' i neidentificirana tvorevina koja se naziva Stožer za obranu Vukovara.

Prof. dr. sc. Zdravko Petak kaže: 'Ideološke razmirice u Hrvatskoj su jedina stvar koja može puniti politički prostor. Sudeći po odnosu vlade i opozicije prema važnim pitanjima, nema nam nade da će za dvije godine biti bolje...'

Najjasnije je to bilo prije dva dana u Vukovaru, kada HDZ-ovci nisu bili u blokiranoj povorci državne delegacije nego u koloni sjećanja koju je organizirao stožer. Stožer je htio razdvojiti 'vukovarsku Hrvatsku' od one 'nevukovarske'. 'Domoljube' od 'nedomoljuba', političare koji im nameću poštivanje zakona i primjenu ćirilice od onih kojima vlastiti zakoni znače puno više od Ustavnih. Članovi HDZ-a nisu uprljali ruke organizacijom takvog sramotnog razdvajanja, ali su svojim maršem pokazali kakvu politiku igraju.

Nema za takve igrače političkih poena na bojnom polju deficita i nezaposlenosti pa su preselili igru na stari poznati ideološki teren. Ustaše i partizani, Srbi i Hrvati, katolici i pravoslavci, ćirilica i latinica, 'normalni' i 'pederi'. Oporba osim toga, kaže Petak, ne nudi baš ništa: 'Kada nemaju ideje ostaju im oružja poput pitanja manjina, konzervativnih vrijednosti i braka. Ova zemlja nema javnih politika, mi smo u jednoj katastrofalnoj i deprimirajućoj poziciji u kojoj nema nadmetanja ozbiljnih programa.'

Ništa to previše ne smeta ni vladajućoj kvazi ljevici, jer je njihova ideološka pozicija takva da se kraj ovakvog HDZ-a mogu igrati naprednih europejaca. 'Nema tu odgovorne oporbe, ni odgovorne vlasti', kaže nam Tihomir Cipek koji smatra da je u Hrvatskoj na snazi kulturkampf (u prijevodu s njemačkog: kulturni rat, a pojam predstavlja borbu Katoličke crkve i Njemačkog carstva krajem 19. stoljeća, op.a.).

Cipek kaže da je ljevica sama dala desnici ideološko oružje za napad što se može vidjeti iz još jedne kultrukampfovske afere Lex Perković, ali i iz odnosa vladajućih prema referendumu: 'Umjesto da se nabacuju tumačenjima procedura i daju vjetar u leđa desnici, trebali su započeti okupljanje glasača protiv preferenduma...'

'Čini se da je zaista jedini teren na kojemu se funkcionira onaj ideološki, pa se tu i jedna i druga strana nada da će pobijediti. Hrvatska gospodarski tone, a ideološke borbe sve su dublje', rekao je Cipek. On ne vidi kako nas aktualna vlast može izvući iz problema i krize i kaže da bi to već odavno učinili da su imali rješenje.

Prof. Zdravko Petak smatra da bi Milanović možda ipak mogao nešto učiniti rekonstrukcijom Vlade. 'Nema niti jednog ministra koji bi držao ravnotežu ministru financija Slavku Liniću koji je podignuo razinu urednosti u financijama. Nema ministra koji će jednako tako potaknuti stvaranje... Mislim da je krajnji čas i da nam treba božićna rekonstrukcija Vlade.'

Sve dok javnost i mediji podupiru loptanja po ideološkim terenima, dok svi skupa kreštimo na tribinama i porezom im plaćamo tu rasvjetu nad stadionom apsurda - onaj drugi teren s javnim dugom i nezaposlenošću zjapi prazan. Svima je ta igra očito preteška, jer na njoj bi se prepoznali sposobni i nesposobni, dorasli i nedorasli. Ovako su samo neodgovorni i manipulativni.