Nimalo lagan zadatak neće imati vrhovni suci kada im u ruke dođe »slučaj Fimi media« i kada će morati odlučivati o tome je li bivšem premijeru Ivi Sanaderu uskraćeno pravo na pravedno suđenje.

To bi, kako prozilazi iz najave njegove obrane, trebao biti jedan od glavnih argumenata za rušenje presude, jer je predaju dva milijuna eura za »crni fond« spominjao isključivo Mladen Barišić, bivši rizničar HDZ-a. On je nepravomoćno osuđen na tri godine zatvora te USKOK njie tražio da mu se oduzme bilo koji iznos imovine, dok će Sanader, ukoliko presuda postane pravomoćna ostati bez pozamašnih 15,3 milijuna kuna.

Hoće li za provjeru Barišićevog iskaza biti dovoljno svjedočenje njegovog bivšeg vozača koji je potvrdio tek da ga je vozio u Sanaderovu vilu u Kozarčevoj ulici? Jer u protivnom Vrhovni sud RH mogao bi prihvatiti stav Sanaderove obrane da je upravo Barišićev iskaz, kojem je vijeće sa sutkinjom Ivanom Čalić na čelu povjerovalo bio ključan za donošenje osuđujuće presude protiv bivšeg premijera, a to je zakonski neprihvatljivo. Barišić nije želio odgovarati na pitanja Sanaderove obrane, niti su njegovi odvjetnici bili nazočni ispitivanju u USKOK-u. Zato su njegove riječi ostale »neprovjerene«, barem u onom zakonskom smislu.

To ne dopušta ni Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja propisuje da svaka presuda mora biti utemeljena na dokazima što su ih imale priliku provjeriti i obrana i optužba, a to znači da i obrana i optužba moraju imati mogućnost ispitati svjedoka, odnosno u ovom slučaju suokrivljenika.

Je li USKOK mogao izbjeći vlastitu zamku i nagoditi se s Barišićem, te u odnosu na njega zasebno provesti postupak, te ga u procesu protiv Ive Sanadera pozvati kao svjedoka? To bi, kako nam tumače pravni stručnjaci s kojima smo jučer razgovarali, bilo puno poštenije, te bi presuda presuda u »slučaju Fimi media« imala puno više šansi za opstanak.

Ovako ostaje krajnje neizvjesno kakav će stav zauzeti Vrhovni sud RH čije je vijeće nedavno zbog ovog istog problema srušilo presudu u »slučaju Fina« - protiv skupine optuženih za sudjelovanje u seriji oružanih razbojništava među kojima je i ono počinjeno u poslovnici »Fine« u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu gdje su 5. rujna 2005. godine ubijena dvojica zaštitara. I u tom postupku dio okrivljenih »optužio« je ostale, te su oni u konačnici proglašeni krivima »isključivo odnosno u odlučnoj mjeri upravo na temelju iskaza suoptuženika«. Nakon takvog zaključka Vrhovnog suda RH čini se kako bi se i na presudu u »slučaju Fimi media« moglo gledati na isti način.

No, jedan od sudaca Vrhovnog suda RH Marin Mrčela u svom doktorskom radu analizirao je ovakve slučajeve, ali nije došao do istog zaključka kao njegovi kolege koji su donijeli odluku u »slučaju Fina« i predmet vratili Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje.

Sudac Mrčela je u svom radu postavio pitanja ključna i za »slučaj Fimi media«. »Može li se donijeti presuda na osnovu iskaza svjedoka ili suokrivljenika koji nije bio podložan ispitivanju i obrne i optužbe?« No, Mrčela istovremeno pita i »može li se suokrivljenika »natjerati« da iskazuje, odnosno da odgovara na pitanja svih stranaka u postupku kada mu zakon omogućava da se brani na način na koji želi? Tako okrivljenik prema hrvatskom Zakonu o kaznenom postupku ne mora uopće odgovarati na pitanja, posebno ne na ona kojima bi sebe ili nekog sebi bliskog izložio kaznenom progonu, sramoti ili materijalnoj šteti. Dakle, na oba pitanja što ih je postavio sudac Mrčela za sada odgovara niječno.

- Presuda se ne smije temeljiti isključivo na iskazu pouzdanika, zaštićenog svjedoka ili prikrivenog istražitelja, no hrvatski Zakon o kaznenom postupku treba mijenjati i dodati da se presuda ne smije temeljiti isključivo na iskazu suokrivljenika kojem se nije moglo postavljati pitanja, zaključuje sudac Vrhovnog suda RH.

Novi list