Za razliku od zemalja u Europskoj uniji, ponajviše onih zapadnih gdje je standard znatno veći, broj stranaca koji danas ovdje rade i žive daleko je manji u Hrvatskoj

Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je dobila priliku nastupiti na golemom tržištu, školovati svoje građane na europskim sveučilištima i omogućiti svojim građanima rad i život u inozemstvu, no sve to vrijedi i u suprotnom smjeru, piše Narodni list

Svi koji Hrvatsku smatraju prilikom za rad i život, razvoj posla ili školovanje, istim ugovorom Hrvatske s Europskom unijom ima priliku to sve ostvariti u našoj državi. Nedavno doneseni Zakon o strancima trebao bi regulirati sve uvjete koji se postavljaju pred stranca koji od Hrvatske želi nešto više osim provođenja godišnjeg odmora. Kako bi olakšali eventualnu odluku o doseljavanju i uputili naše čitatelje što trebaju činiti, u nastavku donosimo pregled zakonskih rješenja koja uređuju život i rad stranaca u Hrvatskoj.

Odnos prema strancima

Za razliku od zemalja u Europskoj uniji, ponajviše onih zapadnih gdje je standard znatno veći, broj stranaca koji danas ovdje rade i žive daleko je manji u Hrvatskoj. Obzirom da Hrvatska jest privlačna za život, smatraju je vrlo sigurnom, a završetkom globalne krize i rastom investicija svakako će biti privlačna i za pokretanje biznisa ili traženje posla, za očekivati je sve veći priliv stranaca. Prema službenim podacima iz prošle godine, u Hrvatskoj živi i radi oko 35 tisuća stranaca, što je manje od jedan posto u odnosu na ukupni broj stanovnika. Najveći broj stranaca dolazi iz okolnih zemalja, ponajviše iz BiH i Srbije, a slijede Njemačka, Slovenija, Kosovo i Makedonija, te Italija, Kina i SAD. Većina njih u Hrvatsku je stigla ženidbom ili udajom ili pak radi posla.

Centar za mirovne studije iz Zagreba prošle je godine, uoči izglasavanja novog Zakona o strancima, izvijestio o položaju stranaca u kojem su istaknuli da Hrvatska preuzima zakonska rješenja Europske unije. No također su zaključili da je riječ tek o minimalnim standardima, te da ima mjesta za poboljšanje.

Na prvom mjestu problema s kojima se stranci susreću stavili su birokratske prepreke i problem jezika, odnosno moguće integracije u društvo. Kod studenata, primjerice, pokazalo se ključnim problem što im se za ostvarivanje prava na stalni boravak računa tek polovica vremena koje su proveli u Hrvatskoj, zbog čega imaju problema s reguliranjem daljnjeg boravka i studiranja u našoj zemlji.

Odnos prema strancima vidljiv je i u programima političkih stranaka, gdje se stranci spominju tek u kontekstu investicija, odnosno doprinosa domaćem gospodarskom rastu, a da se o poboljšanju položaja, prava i kvalitete života stranaca uopće ne govori.

Vize i vizni režim

Opća imigracijska pravila Europske unije vrijede u većini zemalja, u njih 25, jer su Danska, Irska i Velika Britanija u pregovorima zadržale opciju nesudjelovanja u nekim pitanjima migracija i azila.

Novi hrvatski Zakon o strancima usklađen je s direktivama i drugim dokumentima Europske unije, a u odnosu na prijašnji ispravlja neke nedostatke poput nedovoljno detaljnog propisivanja rada volontera ili stranaca koji u Hrvatskoj odrađuju neplaćeni vježbenički staž. Detaljnije su razrađene i odredbe o odbijanju ulaska, odnosno izlaska stranaca iz RH, kao i produljenje vize. Također je proširena kategorija stranaca koji mogu podnijeti zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka, propisani su drukčiji uvjeti koji se odnose na izdavanje dozvole za boravak i rad izvan godišnje kvote strancima koji se samozapošljavaju u trgovačkim društvima i obrtima.

Vize se izdaju za prolazak kroz područje RH ili pak za boravak do tri mjeseca u svakom šestomjesečnom razdoblju od datuma prvog ulaska u zemlju, no na osnovu vize stranac ne može raditi u Hrvatskoj. Popis stranaca iz tzv. trećih zemalja koji trebaju vizu sastavlja Ministarstvo vanjskih poslova.

Vize su svrstane u kategorije, a u prvoj su kategoriji zrakoplovno-tranzitne koja traje najviše 15 dana, uz izuzetak višekratnih zrakoplovno-tranzitnih viza čije je vrijeme trajanja do šest mjeseci. Sljedeća je kategorija kratkotrajna viza u svrhu putovanja ili boravka u Hrvatskoj, a njezin rok ne može biti duži od pet godina i to pod posebnim uvjetima. Stranci koji u Hrvatsku dolaze po viznom režimu moraju imati i odgovarajuće zdravstveno osiguranje za pokriće eventualnih troškova hitne medicinske pomoći ili hitnog bolničkog liječenja, povratka u državu stalnog boravka radi zdravstvenih problema ili prijevoza u slučaju smrti. Od ovog su uvjeta izuzeti stranci s diplomatskim putovnicama, te pomorci i druge profesionalne skupine koje već imaju osiguranje vezano uz njihovu djelatnost. Ulaskom u vizni režim stranci prvi puta moraju proći i uzimanje tzv. biometrijskih podataka, odnosno fotografije i uzimanje otisaka prstiju te platiti propisanu upravnu pristojbu.

Viza se uglavnom izdaje prija ulaska u Hrvatsku i to u diplomatskim predstavništvima, a na granici se može izdati za boravak do 15 dana, u svrhu tranzita ili za pomorce također u svrhu proputovanja. No, za izdavanje vize na granici stranac mora, uz valjanu putnu ispravu, opravdati svrhu boravka u Hrvatskoj i dokazati da ima dostatna sredstva za uzdržavanje tijekom boravka u RH i povratak u državu iz koje je došao. Viza se može i produžiti u bilo kojoj policijskoj postaji, uz obavezno mišljenje nadležnog ministarstva i Siguronosno-obavještajne agencije, isključivo u slučajevima više sile ili humanitarnih razloga koji sprječavaju napuštanje RH, te ozbiljnih osobnih razloga.

Boravak stranaca u Hrvatskoj

Boravak stranca također je razdijeljen na kategorije kratkotrajnog, privremenog ili stalnog boravka. Kratkotrajnim se smatra boravak do tri mjeseca, a privremenim se smatra boravak u svrhu spajanja obitelji, obrazovanja, znanstvenog istraživanja, rada i slično. Poseban stavak zakona kaže da se državljaninu druge zemlje unutar Europskog gospodarskog prostora, kao vlasniku nekretnine u Hrvatskoj, može odobriti privremeni boravak i do godine dana u druge svrhe osim navedenih. Privremeni se boravak može zatražiti u konzularnom predstavništvu, odnosno za strance kojima nije potrebna viza i u policijskoj postaji u mjestu namjeravanog boravka ili rada.

Privremeni se boravak može i produžiti, ako stranac dokaže svrhu privremenog boravka, ima valjanu putnu ispravu, sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje i slično. Detaljno su razrađene regule oko privremenog boravka radi spajanja obitelji, djece stranaca rođene u Hrvatskoj, ali i slučajevi poput braka iz koristi, odnosno radi izbjegavanja uvjeta koji su potrebni strancima za ulazak i boravak u Hrvatskoj.

Nakon neprekidno privremenog boravka od najmanje četiri godine u svrhu spajanja obitelji, stranac može zatražiti i dozvolu za tzv. autonomni boravak. Posebno su regulirani uvjeti privremenog boravka radi srednjoškolskog obrazovanja primjerice kod razmjene učenika studiranja, stručne prakse, znanstvenog istraživanja i slično. Stranci u Hrvatskoj mogu raditi na temelju izdane radne dozvole, koja se izdaje u skladu s godišnjom kvotom ili u posebnim slučajevima i van kvote. Bez radne dozvole mogu raditi stranci koji imaju odobren stalni boravak, azil, privremenu zaštitu ili privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji te ako imaju autonomni boravak. Raditi mogu i učenici i studenti, posredstvom studentskih ili učeničkih servisa i sličnih ovlaštenih posrednika, bez zasnivanja radnog odnosa te stranci koji u Hrvatskoj borave u svrhu znanstvenog istraživanja.

Rad u Hrvatskoj

Izvan godišnje kvote raditi mogu stranci pod brojnim uvjetima, od dnevnih migranata, tzv. ključnog osoblja u tvrtkama i raznim predstavništvima, strancima koji se samozapošljavaju u vlastitoj tvrtci ili obrtu, profesionalnim sportašima, umjetnicima koji rade u ustanovama RH, članovima stranih zaklada, fundacija i slično. Za svaki od ovih slučajeva stranci moraju podnijeti niz dokumenata, od dokaza da je ključna osoba u nekoj tvrtci, dokaz o osnivanju tvrtke ili obrta u kojem se samozapošljava i drugo. No, treba pripaziti na posebne uvjete poput obaveze da se za svakog stranca zaposlenog u tvrtci kao ključne osobe, mora prijaviti i najmanje pet hrvatskih državljana, na poslovima člana uprave, nadzornog odbora ili prokurista. Također je moguće zaposliti stranca i ako je vrijednost temeljnog kapitala veća od 100 tisuća kuna, ako je stranac uložio u osnivanje tvrtke najmanje 200 tisuća kuna, ima zaposlena najmanje tri hrvatska državljanina ili je njegova plaća veća od hrvatskog prosjeka. Treba napomenuti i kako stranci iz zemalja EGP-a nisu dužni ispunjavati ove uvjete. Dozvola za boravak i rad izdaje se do kraja trajanja posla, najduže na godinu dana, dok se iznimno taj rok može produžiti i na dvije godine. Sezonci mogu raditi i boraviti u Hrvatskoj najduže šest mjeseci, nakon čega najmanje toliko mora boraviti izvan Hrvatske prije dobivanja nove "sezonske" dozvole.

Stalni boravak za strance

Stalni boravak stranaca u Hrvatskoj odobrava se ukoliko imaju neprekidno pet godina zakonitog boravka, bilo odobrenog privremenog azila ili supsidijarne zaštite. U ovih pet godina boravka dopušta se višekratno izbivanje iz Hvatske do deset mjeseci ili jednokratno do šest. U trenutku odlučivanja o stalnom boravku, stranac mora imati odobren privremeni boravak, a u rok od pet godina ne računaju se sezonski rad, boravak na temelju radne dozvole, dok se primjerice studentima računa tek polovica vremena provedenog na studiranju u Hrvatskoj.

U iznimnim se slučajevima stalni boravak daje i izbjeglicama koji provedu bar tri godine u Hrvatskoj, korisnicima programa povratka i obnove, djetetu čiji roditelji imaju stalni boravak. Za stalni boravak stranac treba ispuniti i druge uvjete, imati sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje te poznavati hrvatski jezik, latinično pismo, te hrvatsku kulturu i društveno uređenje.

Ispite o znanju jezika, pisma i kulture mogu provoditi visoka učilišta, srednjoškolske ustanove i ustanove za obrazovanje odraslih s posebnim odobrenjem resornog ministarstva. Ispit ne moraju polagati djeca predškolske dobi, stranci koji su završili osnovno, srednje ili visoko obrazovanje u Hrvatskoj te osobe starije od 65 godina, ako nisu u radnom odnosu.

Ispit se također ne mora polagati ukoliko stranac samostalno ispuni posebni upitnik u postupku odobrenja stalnog boravka, no u kojem također pokazuje potrebno znanje. Stranci sa stalnim boravkom imaju gotovo sva prava kao i hrvatski državljani, uključujući pravo na rad i samozapošljavanje, stručno usavršavanje, obrazovanje i studentske stipendije, socijalnu i zdravstvenu skrb te mirovinska prava, porodiljne naknade, dječji doplatak, porezne olakšice, slobodu udruživanja i drugo. No, stranci na stalnom boravku moraju pripaziti, jer im se taj status može i oduzeti u slučajevima da dobiju zabranu ulaska, da se isele ili neprekidno borave izvan Hrvatske duže od godinu dana i slično.

Ograničenja za EU građane

Prebivalište i boravište računaju se kao i za državljane RH, dakle, boravište je mjesto u kojem boravi stranac s odobrenim ili stalnim boravkom, dok je prebivalište mjesto u kojem se nastanio s namjerom da u njemu stalno živi. Stranci na kratkotrajnom boravku su dužni prijaviti smještaj u roku dva dana od ulaska u RH ili od promjene smještaja, u najbližoj policijskoj postaji ili putem interneta.

Stranci na privremenom boravku dužni su prijaviti se u roku tri, a oni na stalnom u roku do osam dana. Izuzetak su stranci koje je poslodavac uputio na rad izvan mjesta boravišta, ukoliko rad neće trajati duže od 90 dana, uz uvjet da poslodavac o tome obavijesti policijsku postaju. Za državljane članice Europskog gospodarskog prostora s pravom boravka u RH, izjednačeni su u pravima s državljanima RH. Također u Hrvatskoj mogu raditi i pružati usluge bez posebnih dozvola za rad i bez prijave o radu. U Hrvatsku mogu ući s valjanom putnom ispravom ili samo s osobnom iskaznicom, bez vize ili odobrenja boravka i ako nemaju zabranu ulaska i boravka, te ne predstavljaju prijetnju za nacionalnu sigurnost.

Do tri mjeseca europski građani mogu boraviti u Hrvatskoj samo s osobnom ispravom ili putovnicom, a duže od tri mjeseca ako je radnik, student u nekoj od hrvatskih obrazovnih ustanova, samostalni djelatnik ili ima dostatna sredstva za uzdržavanje sebe i svoje obitelji. Dakle, dok god državljanin članice EU i pridruženih zemalja u EGP-u ima dovoljno sredstava da ne padne na teret socijalne skrbi, može ostati u Hrvatskoj koliko želi. No, ukoliko ima namjeru boraviti u Hrvatskoj duže od tri mjeseca, dužan je obližnjoj policijskoj postaji prijaviti privremeni boravak, za što mu je policija dužna bez odgode izdati potvrdu.

Narodni list