Djetinjstvo je jednokratni "prozor" u razvoj potencijala djeteta, geslo je Nacionalne strategije za prava djece u Hrvatskoj do 2020., koja je usmjerena na osiguranje boljih usluga u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi, pravosuđu, sportu, kulturi i slobodnom vremenu djece, te eliminaciju svih oblika nasilja nad djecom.

Nositelj izrade Strategije za prava djece je Ministarstvo socijalne politike i mladih, koje je putem interneta otvorilo javnu raspravu koja traje do 9. svibnja.

Dosad je u Hrvatskoj ostvaren značajan napredak u zaštiti dječjih prava, ali isto tako mnoge obveze iz raznih dokumenata nisu provedene, stoga bi Strategija trebala potaknuti drugačiji pristup u kojem su ključni suradnja i dogovor svih koji skrbe o zaštiti dječjih prava, izjavila je Hini profesorica sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Marina Ajduković, voditeljica radne skupine za izradu Strategije.

Još uvijek su velike oscilacije u međuresorskoj suradnji, znatna sredstva troše se neučinkovito, a programi se ponavljaju. Ako želimo biti djelotvorni, moramo osigurati međuresornu suradnju na svim razinama, ustvrdila je Ajduković istaknuvši da mjere trebaju biti "spuštene" na lokalnu zajednicu, koja će utvrditi prioritete za financiranje.

Djeca imaju prava zato što su djeca

Moramo osvijestiti činjenicu da djeca imaju svoja prava zato što su djeca, a ne da ih tek trebaju zaslužiti. Naša je dužnost da ih učimo odgovornosti, razvoju njihovih kapaciteta, životu u zajednici, poštovanju drugih, toleranciji... to je usmjerenje koje dobro provode skandinavske zemlje u kojima je razina dječjih prava izrazito visoka, naglašava Ajduković.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, djece i mladih osoba do 19 godina starosti bilo je 896.000 ili 20,9 posto ukupne populacije.

U 2001. bilo ih je oko milijun, što je 23,74 posto ukupne populacije, a 1991. 1,2 milijuna ili 24 posto stanovništva. Vidljivo je da se broj djece apsolutno i relativno smanjuje, a Hrvatska je još 1991. ušla u fazu depopulacijskoga kretanja s većim brojem umrlih nego rođenih.

Oko 40.000 djece živi u siromaštvu, što je pet posto dječje populacije, zbog čega su sve brojniji zahtjevi da se hitno donese Nacionalni plan borbe protiv dječjeg siromaštva.

U prethodnim dokumentima o zaštiti dječjih prava bilo je sistemskih pogrešaka, kaže Ajduković, zbog čega nije osigurana ravnomjerna dostupnost usluga svakom djetetu. Na žalost, nije isto biti dijete s posebnim potrebama u Zagrebu, Vukovaru, Rijeci, Splitu ili Dubrovniku.

Ajduković ističe kako se često ulagalo u razne aktivnosti, bez povratnih informacija o njihovoj dobrobiti za djecu. Udruge civilnog društva, jedinice lokalne samouprave, različite zaklade i ministarstva primaju znatna sredstava za programe namijenjene djeci, a istodobno se ne zna kakve su rezultate ta ulaganja polučila.

Strategija predviđa virtualni "dječji proračun"

Stoga je važno, naglašava Ajduković, što Strategija predviđa "dječji proračun" u kojem će se moći vidjeti koliko se ulaže u djecu, po kojim se stavkama ulaganja mogu pratiti i kako gospodarska kriza utječe na smanjivanje dječjih prava.

To će biti virtualni "dječji proračun", odnosno neće biti na jednoj poziciji u državnom proračunu, već će se s pet-šet klikova moći zbrojiti izdvajanja za djecu po raznim resorima, pojašnjava Ajduković.

Ako se pod pritiskom krize neke stavke za djecu reduciraju, uz pomoć "dječjeg proračuna" to će se moći uspoređivati s ostalim stavkama, odnosno koliko su sredstva za djecu proporcionalno manja u odnosu na ulaganja u sport, infrastrukturu itd.

U Strategiji se također navode preventivne mjere i programi protiv debljine, pothranjenosti, depresije i anksioznosti, ali i ističe veliki problem sve većeg broja djece koja žive u siromaštvu.

Siromaštvo i nedovoljna skrb u djetinjstvu dovode do trajnih promjena u funkcioniranju DNK, što je potvrdila i epigenetika (znanstvena disciplina koja proučava nasljedne promjene u ekspresiji gena).

Ako roditelji, skrbnici ili društvo iz bilo kojeg razloga nedovoljno skrbe o djeci, ako su prema njima nasilni, djeca neće kasnije moći ostvarivati svoje predispozicije. Zaostajat će u potencijalima i ako su pothranjena ili se loše hrane.

"Ako je djete odgojno zanemareno i tablicu množenja ne nauči do određene dobi, nikada je neće naučiti na razini automatizma", kaže Ajduković.

Sve više depresije i anksioznosti kod djece

Sve više indikatora ukazuje na porast depresivnosti i anksioznosti kod djece. Gleda li se na to u kontekstu promjene načina dječje igre i provođenja slobodnog vremena, očito se mora poticati kreativne igre u prirodi, druženja i neposredne kontakte umjesto virtualnog svijeta.

No, kako to osigurati ako podaci kažu da u Hrvatskoj živi oko 40.000 siromašne djece, čiji roditelji nemaju novca da izlet sa školom ili nekom drugom institucijom plate 50, 100 ili više kuna?

Ajduković odgovara kako je upravo to problem koji Strategija nastoji prepoznati i riješiti. Moramo za to naći novca i izgraditi mehanizme solidarnosti, to je izazov pred svima nama, poručila je.

Stoga, moraju li se zbog financijskih problema reducirati neka dječja prava, društvo treba u svojim odlukama biti mudro, odnosno stalno imati na umu taj "prozor u razvoj dječjih potencijala", upozorava Ajduković. Što uložimo u prevenciju, dodaje, višestruko će nam se vratiti.