Diljem svijeta održani su prosvjedi povodom Praznika rada, no u našoj zemlji bilo je mirno. Jesu li hrvatski građani pasivni i znaju li koristiti demokratske metode borbe za svoja prava?

I dok se u gradovima diljem svijeta na javnim skupovima tražila društvena pravednost i prosvjedovalo zbog nezaposlenosti, mjera štednje, rezanja radničkih prava i primanja nedovoljnih za siguran život, hrvatski Praznik rada prošao je uobičajeno mirno... Doduše, bio je tu prigodni red buke u organiziciji sindikalnih središnjica...

Pa red prigodnih poruka upućenih vlasti pred sindikalnim članstvom - njih 1500...

"Crveni karton! Oni se trebaju maknuti!", vikali su sindikati.

Pa mirna povorka i građanima omiljeni grah.

"Zadovoljna sam svojim poslom, kad razmislim koliko ljudi nema posla... Uvijek bi moglo biti bolje", komentirali su građani uz grah.

"Baš sam mislila na to kako su odustali od referenduma, kako su svi bili tiho i to je sve skupa izgledalo kao proslava 1.maja nego kao pravi prosvjed", rekla je Media servisu psihologinja Mirjana Krizmanić.

Hrvati su pasivni, ne bore se za svoja prava, ne prosvjeduju.

Stariji očito ne znaju, ne žele, možda se i boje, no na mladima svijet ostaje. Hoće li oni stasali u vremenima društvenih mreža donijeti promjene? Krizmanić je skeptična, jer upravo mladi i hrabri odlaze iz zemlje.

"Vide da nemaju dovoljno istomišljenika, nemaju to s kime pokrenuti... Muči me posebno da ni jedna stranka ne njeguje svoje sposobne mlade", zaključuje.

U međuvremenu diljem svijeta, građani izlaze na ulice i ustraju u svom naumu. Ne samo predvođeni sindikatima ili prigodno za Praznik rada kao prije neki dan u Turskoj gdje su zbog zabrane okupljanja izbili žestoki sukobi. Turci su se sukobljavali s vlastima i zbog drugih stvari, primjerice zbog parka u Istanbulu i korumpirane vlasti. Hrvati su prosvjedovali 2011. godine, na tzv.Facebook prosvjedima znalo se skupiti do deset tisuća ljudi. Generalni štrajk nije se dogodio ni jednom u dvadesetak godina samostalnosti. Taj institut borbe za prava nije rijetkost u obližnjoj i po mnogome nama sličnoj Grčkoj. U prometnim blokadama često zapne Francuska. Nedavno je britanski glavni grad London bio blokiran jer radnici podzemne željeznice nisu htjeli pristati na odricanja. Ni Nijemcima ulica nije mrska, a u Berlinu su građani protuprosvjedom spriječili skup neonacista.

I pokret "Occupay Wall Street", iz SAD-a se bio proširio svijetom. Amerikanci su ukazivali na krivce za svjetsku krizu, zahtijevajući društvene promjene. Kod nas, izgleda, za time, nije bilo potrebe.