Svake godine u EU se baci od 90 do 100 milijuna tona jestive hrane, pri čemu 30 posto tih količina zbog isteka datuma na oznaci »najbolje upotrijebiti do«

Nakon što su Nizozemska i Švedska na razini EU-a pokrenule inicijativu da se određene namirnice, poput brašna, šećera ili riže, kao i mnoge druge, stave na listu trajnih prehrambenih proizvoda na kojima se više ne bi navodio minimalni roka trajanja, odnosno stavljala oznaka »najbolje upotrijebiti do«, Ministarstvo poljoprivrede odgovara kako se i Hrvatska priklanja inicijativi kojom bi se smanjile količine bačene, a još uvijek zdravstveno ispravne hrane, no s uklanjanjem »najbolje upotrijebiti do« oznaka, napominju, ne treba srljati, piše Novi list

Kao prihvatljivije rješenje predlažu prodaju te hrane po sniženim cijenama nakon što minimalni rok trajanja istekne.

Kava dobra i nakon 2 godine

Kako potrošače savjetuje i Europska komisija, hranu kojoj je istekao »best before« period, i zbog toga ju želimo baciti, treba otvoriti i procijeniti je li zbilja neupotrebljiva. Mljevena kava kojoj je istekla »najbolje upotrijebiti do« oznaka, primjerice, neće naškoditi ni dvije godine nakon toga, no sigurno će joj s vremenom oslabjeti aroma, okus. Ako je prošlo pola godine od, primjerice, isteka »najbolje upotrijebiti do« na neotvorenoj vakumiranoj kavi, to znači da je ona i dalje zdravstveno ispravna, samo manje aromatična, što nije razlog za bacanje. Da bi tako skuhana kava bila jednako kvalitetna kao i prvog dana, trebat će je samo dodati više u kuhanju.

Svake godine u EU se baci od 90 do 100 milijuna tona jestive hrane, pri čemu 30 posto tih količina zbog isteka datuma na oznaci »najbolje upotrijebiti do« (engl. »best before«), odnosno zbog nedovoljne informiranosti kupaca o (velikoj) razlici između oznake »upotrijebiti do« (engl. »use by«) i »najbolje upotrijebiti do«.

Te oznake potrošači najčešće smatraju jednakima, no u prvom je, »use by« slučaju, riječ o maksimalnom roku trajanja do kojeg namirnica mora biti konzumirana, a u slučaju »best before« o minimalnom roku trajanja, nakon kojeg je namirnica i dalje zdravstveno ispravna. Hrana s »upotrijebiti do« oznakom je, s mikrobiološkog gledišta, brzo kvarljiva i, ukoliko se ne konzumira u navedenom roku, može predstavljati opasnost po zdravlje potrošača. U drugom slučaju nam proizvođač »najbolje upotrijebiti do« datumom ili periodom garantira da će dotad njegov proizvod biti najbolje kvalitete, a nakon toga će tu kvalitetu početi polako gubiti, jednako kao i okus, teksturu, aromu, nutritivnu vrijednost. To nipošto ne znači da je nakon navedenog datuma ta hrana zdravstveno neispravna, već je, ukoliko nije došlo do oštećenja ambalaže, i nije po otvaraju sumnjiva našem njuhu ili oku, ona i dalje adekvatna za konzumaciju, još tjednima, mjesecima pa čak i godinama poslije. U većini slučajeva, ovom se oznakom obilježava zaleđena hrana, konzervirano voće i povrće, tjestenina i pašta odnosno sušena hrana općenito, i slično.

Svjesne da zbog isteka »best before« oznake na hrani potrošači godišnje bacaju ogromne količine jestive hrane, Švedska i Nizozemska inicirale su unutar EU-a raspravu na tu temu, kojoj su se, za sada, voljne odazvati i Austrija, Danska, Njemačka i Luksemburg. U svom pismu Nizozemska i Švedska navode kako bi Europska komisija trebala produžiti listu trajnih proizvoda, zahvaljujući čemu onda na tim proizvodima ne bi trebala niti oznaka »best before«. Sredinom lipnja mogući su već neki zakonski prijedlozi za rješavanje ovog velikog problema.

Prema mišljenju Uprave kvalitete hrane i fitosanitarne politike pri Ministarstvu poljoprivrede, Hrvatska podržava inicijativu kojom bi se smanjio gubitak hrane i otpad u EU, no smatra da treba biti vrlo oprezan kod proširivanja liste hrane koja bi bila izuzeta od navođenja datuma minimalne trajnosti. »Tako označena hrana je zdravstveno ispravna i sigurna za konzumaciju i nakon navedenog datuma. Ipak, u takvim slučajevima narušena je kvaliteta, uključujući senzorska svojstva, predmetnih proizvoda. Izostavljanje datuma minimalne trajnosti na etiketi, moglo bi rezultirati obmanjivanjem potrošača«, navode stručnjaci Uprave. Ako se proširi lista hrane koja izuzete od navođenja datuma minimalne trajnosti, navode, takva bi hrana trebala biti označena datumom proizvodnje, kako bi potrošači bili jasno informirani o njenoj »starosti« , te mogli donijeti odluku o kupnji.

Kao mjeru kojom bi se smanjila količina bačene zdravstveno ispravne hrane, predlažu poticanje subjekata u poslovanju s hranom da hranu, koja bi se nalazila na policama i nakon isteka datuma minimalne trajnosti, nude po sniženim cijenama, ali uz osiguranje da je sigurna za konzumaciju.