Indonezija, treća najveća svjetska demokracija sa 187 milijuna birača, najmnogoljudnija muslimanska zemlja svijeta i najjače gospodarstvo jugoistočne Azije, u srijedu bira novog predsjednika države, na glasovanju koje će odrediti hoće li zemlja nastaviti u smjeru jačanja svoje mlade demokracije ili se vratiti u prošlost

Šesnaest godina nakon pada diktatora Suharta Indonezija je blizu tome da se ponovno okrene starom režimu jer Suhartov bivši zet ima velike izglede na predsjedničkim izborima.

Prabowo Subianto, jedan od najmlađih Suhartovih generala koji je 1998. otjeran iz vojske zbog sudjelovanja u otmici i mučenju boraca za demokraciju, u anketama je pretekao guvernera glavnoga grada Džakarte Joka Widoda. Widodo, poznat i kao Jokowi, neorganiziranom je kampanjom uspio prokockati uvjerljivu prednost i neizravno uvjeriti ljude da upravo Prabowo ima potencijal za snažnoga vođu.

Jokowi je prije tri mjeseca imao prednost od čak 30 posto u anketama, ali sada su dvojica kandidata u mrtvoj utrci.

Indonezija je suočena s izborom koji bi mogao odrediti ne samo zdravlje njihove demokracije, nego hoće li ona uopće preživjeti, kaže Edward Aspinali, analitičar indonezijske politike na Australskom nacionalnom sveučilištu. "Dvojica kandidata utjelovljuju oprečna razmišljanja o o nedavnoj indonezijskoj povijesti i obećavaju da će zemlju voditi u suprotnim smjerovima", naglašava.

Bogati sin Suhartova suradnika

Prabowov otac bio je autor indonezijskih ekonomskih programa krajem šezdesetih, kad je Suharto preuzeo vlast svrgnuvši Sukarna.

"Prabowo predstavlja zaokret, možda i povratak autoritarnoj vladavini, rekao je Edward Aspinall, profesor politologije na sveučilištu u Canberri.

Prabowu su 62 godine, financira ga i brat tajkun, a ima i potporu stare Suhartove stranke. Gotovo je 60 puta bogatiji od svoga protukandidata, a ne krije da želi stati na kraj demokratizaciji i ojačati ulogu predsjednika. On je 28. lipnja izravne izbore opisao kao "neprikladne za nas". "Većina sadašnjih političkih i ekonomskih sustava ide protiv temeljne filozofije, zakona i tradicije naše nacije. To nije prikladno za našu kulturu". Iako je kasnije reterirao u tvrdnjama, ova je izjava snažno odjeknula.

Taj bivših zapovjednik zloglasnih sepcijalnih snaga Suhartova režima predstavlja se kao strog i odlučan vođa. Koristi se nacionalističkom retorikom kako bi privukao birače.

Predsjednik u odlasku Susilo Bambang Yudhoyono nije u svojoj desetogodišnjoj vladavini ostvario najavljeni ekonomski godišnji rast od sedam posto. Kineski su ulagači potaknuli procvat rudarstva, ali nije ostvareno obećanje o gradnji cesta i luka, niti o obuzdavanju korupcije. Prabowo tvrdi da će postići gospodarski rast od 10 posto i stvoriti dva milijuna novih radnih mjesta godišnje.

On "igra na kartu nacionalizma", kaže John McCarthy, australski veleposlanik u Indoneziji od 1997. do 2000, i najavljuje da će zaštititi nacionalno blago od ekspolatacije stranih kompanija. "Indonežani su umorni od dolaska stranih ulagača koji samo iznose novac, osobito u rudarskom sektoru", a strah stranih ulagača od promjene režima mogao bi oslabiti domaću valutu, ocjenjuje analitičar Morgan Stanleya Geoffrey Kendrick.

Siromašni prodavač pokućstva i loš govornik

Jokowi, 53-godišnji nekadašnji prodavač pokućstva stvorio je u javnosti sliku o sebi kao o osobi siromašnog podrijetla, različitoj od dosadašnjih čelnika, a kao guverner Džakarte stekao je ugled kao osoba koja je osrednji govornik, ali bori se protiv korupcije, rješava goleme komunalne probleme u Džakarti i širi pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu. Često posjećuje siromašne četvrti i prati ga glas političara koji je u kontaktu sa običnim ljudima.

Jokowijeva kampanja trudila se prikazati ga kao čovjeka koji je krenuo od nule, ali nije ni on bez veza s politikom. Uz njega je stranka Megawati Sukarnoputri, Sukarnove kćeri. Megawati je bila indonezijska predsjednica od 2001. do 2004. "Ne zna se točno koju ulogu Megawati igra u njegovu usponu. Ali očito je da ona vuče konce i sigurno joj se uloga neće smanjiti poslije izbora", ocijenila je Jemma Purdey, istraživačica sa sveučilišta Deakin iz Melbournea.

Zbog toga što je uspio zainteresirati birače i prije službenog početka kampanje, Jokowija često uspoređuju s američkim predsjednikom Barackom Obamom. Ali za razliku od Obame koji je kampanju vodio gotovo savršeno, analitičari kažu da Jokowi uopće nije shvatio kako je predsjednička utrka drukčija od kandidature za niže funkcije. Naštetile su mu, čini se, dvije stvari: nije imao ozbiljnu profesionalnu kampanju koja će se boriti protiv prljavština za koje se nikad nije uspjelo dokazati da dolaze od protukandidata, poput objeda da je on zapravo Kinez, kršćanin ili komunist, ili da je Megawatina marioneta. Drugo, u tako velikoj i raznolikoj zemlji od 250 milijuna ljudi na 5200 kilometara dugačkome arhipelagu s više od 900 naseljenih otoka, propustio je glasačima ispričati opću priču o tome što u Indoneziji ne valja, i kako on to kani popraviti.

Protekcionisti istog programa, ali različitih osobnosti i podrijetla

Obojica kandidata sklona su protekcionizmu, ali Jokowijev se doima blažim. Strani ulagači priželjkuju njegovu pobjedu. Deutsche Bank je objavio da će u slučaju Prabowove pobjede 56 posto ispitanih ulagača prodati svoju indonezijsku imovinu, a tek 13 posto ondje kani kupovati. Jokowijeva bi pobjeda 74 posto investitora nagovorila na kupnju, a tek šest posto na prodaju.

Njihove se političke platforme bitno ne razlikuju. Obojica najavljuju nove ceste, obojica će zadržati zabranu izvoza neobrađene mineralne rudače i obojica tvrde da ih muči rast društvene nejednakosti i uništenja okoliša.

Ono u čemu se radikalno razlikuju njihove su osobnosti, prošlost i pogled na demokraciju. Kad se nakon 9. srpnja zbroje glasovi, vidjet će se što je od toga Indonežanima važno.