Događaji

Promjene

Čega nas sve lišava Europska unija?

Čega nas sve lišava Europska unija?

Od 1. ožujka 2014. na snagu je stupila europska restrikcija prema kojoj ribu za vlastitu prehranu i popunjavanje kućnog proračuna smiju loviti samo oni s navršenih 60 godina

Ukidanje malih ribara

Od 1. ožujka 2014. na snagu je stupila europska restrikcija prema kojoj ribu za vlastitu prehranu i popunjavanje kućnog proračuna smiju loviti samo oni s navršenih 60 godina ako im osobni dohodak ne prelazi 50 posto proračunske osnovice ili 1660 kuna. Ostali mogu u ribolov jedino kao sportski, rekreativni ribolovci ili moraju profesionalizirati djelatnosti. Tisuće malih ribara, koji su do sada mrežama i drugim alatima dnevno smjeli loviti do pet kilograma ribe, ostalo bi bez te mogućnosti. No oštećeni ribari uspjeli su u Ministarstvu poljoprivrede isposlovati kompromisan prijedlog: da mali ribari u dobi iznad 60 i više godina s prebivalištem na otocima ili poluotoku Pelješcu mogu nastaviti obavljati mali ribolov do kraja godine, što znači kao i do sada. Preostali mali ribari u dobi preko 60 i više godina mogu obavljati mali obalni ribolov na propisani način na temelju podnesenog zahtjeva za izdavanje povlastice za taj oblik ribolova do izdavanja rješenja kojim se taj zahtjev rješava. Povlastice će biti izdane samo onim malim ribarima koji zadovolje uvjete za izdavanje povlastice; svima ostalima će zahtjev biti odbijen. Naime, prema novim pravilima Europske unije, početkom 2015. godine kategorija malih ribara potpuno se ukida.

Sjećate li se žarulja od 100 watti?

Onih običnih sa žarnom niti, što su davale tako toplo žuto svjetlo, no kad pregore, morali biste prije zamjene sačekati da se prvo ohlade kako ne biste spržili prste? Njih se već dugo u zemljama EU-a ne proizvodi. Od 2008. krenulo se s projektom postupne zamjene klasičnih žarulja učinkovitijima, čemu je pridonijela i europska direktiva 2005/32/EC o postavljanju zahtjeva ekodizajna za energetski srodne proizvode. To praktično znači da ne morate zamijeniti sva rasvjetna tijela u kući, već samo žarulju sa žarnom niti nekom od šparnih ili učinkovitijih dolazećih novih tehnologija. Doduše, prije ili poslije svakako ćete to morati učiniti jer je proizvodnja žarulja od 75 W prestala početkom 2013, a onih od 60 i 40 W početkom ove godine. Iskeširat ćete, naravno, nešto više novca za šparne, halogene ili LED žarulje, ali su zato dugoročno isplativije, a neki će reći i puno opasnije, budući da se u njima nalazi izrazito otrovna živa. Muči li vas i dalje nostalgija za 'Teslinim vremenima' bilo zbog romantike ili straha za vlastito zdravlje, trk do prodavaonice i kupite ono što se još nalazi na policama naših trgovina, prije no što se rasprodaju sve zalihe.

Budući da su već danas raritet, priča mi poznanica, sačuvala je jednu takvu klasičnu žarulju od 150 W 's kojom joj je nekoliko kvadrata sjalo kao Betlehem' za uspomenu ili, kako smatra, možda ju jednom iskoristi za neku umjetničku instalaciju. Kako je ekološki osviještena, zamijenila je svaku žarulju sa žarnom niti u stanu sa štednom fluorescentnom CFL žaruljom, no nakon što su se mediji raspisali o štetnosti žive, štedne je zamijenila halogenim. To joj je bilo OK, no sad je 'in' LED rasvjeta, a tko zna što nam nova tehnologija u nastajanju još donosi. Ako ste ekološki osviješteni i ako si to možete priuštiti, investirajte u zadnje 'čudo tehnologije', jer je prema tvrdnjama proizvođača s obzirom na uštede električne energije LED rasvjeta najučinkovitija, nema žive i štetnog ultraljubičastog zračenja, a prosječan radni vijek led žarulje je pedeset tisuća sati. No naviknite se i na nove mjerne jedinice i indekse.

Naime, s promjenom propisa u industriji rasvjete potrošači će se morati naviknuti i na drugačije označavanje, odnosno s novom tehnologijom dolazi i novi standard za mjerenje jačine svjetlosti 'lumen'. Standardna 60 W žarulja sa žarnom niti tako proizvodi oko 800 lumena, 15 W CFL žarulja stvara jednaku količinu lumena s manje potrošene energije, odnosno ekvivalent joj je 3 wattna led žarulja.

'Najbolji' usisavači odlaze u povijest

Kod mnogih domaćica ovih je dana ekološka osviještenost ipak 'pokleknula', nakon što su čule da se od rujna oni jaki usisavači, s preko 1600 W, u zemljama članicama EU više ne smiju proizvoditi ni uvoziti. Stoga su pohrlile po svoj zadnji primjerak tog neizostavnog kućnog pomagala, pretpostavivši da će pojedini modeli, dakako od onih 'najboljih s 2100 W', prvi nestati s naših polica. Naime, EU je izdala dvije direktive koje se tiču usisavača. Direktivu 666/2013 prema kojoj je kvalifikacija za plasman usisavača na tržište da imaju ulaznu snagu manju od 1600 W te minimalnu djelotvornost čišćenja od 70 posto za usisavanje prašine sa sagova, odnosno 95 posto za usisavanje prašine na tvrdim podovima, i direktivu 665/2013 koja se tiče energetskih oznaka, odnosno označavanja klase energetske učinkovitosti i pet dodatnih indikatora radnih značajki. Vrijednosti se mjere uz pomoć standardnih metoda testiranja koje su usvojili svi proizvođači u branši, a kako nas uvjeravaju, nove oznake učinit će kupnju transparentnijom i lakšom. No ako vas je ipak malo bocnulo zadiranje u privatnost doma, to jest kako i čime ga čistite, naviknite se jer - s ciljem uštede energije i smanjenja stakleničkih plinova, EU priprema nove norme za još niz malih kućanskih aparata.


Imate li djecu, zasigurno ste primijetili da se u ljekarnama više ne prodaju klasični toplomjeri punjeni živom, a budući da je živa jedan od najopasnijih elemenata, istom EU direktivom od travnja s tržišta su isključeni i klasični tlakomjeri. Farbe za kosu više nemaju amonijak, a o elektronskim cigaretama još se raspravlja.

Energetski i CO2 certifikati

Ako ste tijekom prošle godine, nakon što smo ušli u EU, kupovali ili prodavali stan ili već neku nekretninu, nužno je trebalo ishodovati energetski certifikat, no od 2016. trebat će vam i ako želite, na primjer, u kuću primiti podstanare, iznajmiti poslovni prostor ili samo tijekom sezone apartmančić na moru ponuditi turistima.

Naime, od 1. siječnja 2016, prema Pravilniku o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada (NN 81/12, 29/13), vlasnici nekretnina dužni su prilikom prodaje, iznajmljivanja, leasinga ili davanja u zakup zgrade ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna cjelina, osigurati energetski certifikat te zgrade, odnosno, njezina dijela i dati ga na uvid potencijalnom kupcu, najmoprimcu, zakupoprimcu te mora biti sastavni dio ugovora.

U Društvu Potrošač smatraju da izrada energetskog certifikata nije namet, već 'put kojim se može dugoročno štedjeti u kućanstvu', budući da viši energetski razred stana ili obiteljske kuće, osim što pridonosi zdravijem okolišu, znači i manje račune za energente. Ujedno, što je viši energetski razred nekretnine, to će joj se i vrijednost povećati, ali i obratno, svrstavanje u energetski lošiji razred može podosta srušiti cijenu nekretnini.

No EU propisi uskoro bi mogli obuhvatiti i područje grijanja. Naime, osim energetskog certificiranja, prema najavama, uskoro bi mogla stići i nova direktiva iz EU o certificiranju stambenih prostora spram potrošnje CO2, pa nije na odmet da već sada razmislite i o alternativnim izvorima grijanja doma kao što su solarni kolektori, kotlovski sustavi na biomasu za centralno grijanje, sustavi s dizalicama topline i slično.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.