Dana 8. listopada u Hrvatskoj se kao državni blagdan obilježava Dan neovisnosti, u sjećanje na dan kada je Sabor 1991. godine jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom državom SFRJ, piše glas-slavonije.hr

Ta je značajna odluka dala nadu hrvatskim građanima i vjeru u bolju budućnost. No, osim države do koje smo došli krvlju i hrabrošću hrvatskih branitelja, malo se od svega očekivanog i dvadesetak godina kasnije ostvarilo. Čak i branitelji znaju reći - nije nam uopće jasno za što smo se borili. Teško da bi potvrda o tome jesmo li doista "neovisni" danas bila izglasana jednoglasno.

Inače, nezavisnost ili neovisnost stanje je nacije ili države, u kojoj njezini stanovnici samostalno donose odluke na području vlastitog teritorija. Ali ima i onih slučajeva kada je cilj samo vladati s ili bez elementa nezavisnosti i emancipacije, kao što je demokratizacija unutar države, koja kao takva može ostati nepromijenjena. Kakvo je stanje 'rvacke nacije u ovome trenutku, općepoznato je, a o neovisnosti neka svatko prosuđuje prema doživljenom na vlastitoj koži i vlastitim uvjerenjima. U svemu tome dobro je spomenuti i slobodu, ali kako je znao često reći pokojni političar, književnik i vrhunski intelektualac Vlado Gotovac, ona sama po sebi nije apsolutni pojam, nego podrazumijeva i odgovornost prema samome sebi i društvu u kojem živimo. Gotovac je otišao, a slobodu hrvatskog naroda nije dočekao...

PONOVNO ROBOVI

Ulazak u NATO i Europsku uniju, sada je već prošlost, dobili smo ili ne, ono što smo i tražili, a danas sve skupa izgleda vrlo zbunjujuće i s vrlo malo optimizma u bolju bududućnost. Ulazak Hrvatske u EU bila je velika prilika za jačanje i opći napredak hrvatske države, ali od toga ništa. Hrvatska je u političkom smislu trebala postati ravnopravan član za europskim stolom te sačuvati svoju važnost i samosvijest, no ni to nije. Nije iskoristila ni svoje članstvo u Europskoj uniji kako bi ostvarila hrvatske nacionalne interese. Nismo se u stanju, primjerice, izboriti ni za zaštitu pomorskog dobra, a o granicama da i ne govorimo. Financijski smo i dalje ovisni o Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu, zaduženi smo do grla, pa nam ni prapraunuci neće znati gdje smo ulupali taj novac. U isto vrijeme od tih navlakuša za ubiranje kamata gotovo svakodnevno još dobijemo i packe zbog neviđene rastrošnosti.

No, valja i priznati, upozorenja su ponekad opravdana, jer silno podizanje kredita samo su malobrojni osjetili u svom džepu. Robovi smo i domaćih banaka u stranom vlasništvu. Kredite, kako građani, tako i pravni subjekti, mogu dobiti samo za tekuću potrošnju po najvišim kamatama u Europi. Razvojnih nema, uzevši u obzir, kako se ističe, rizik investicijske klime. A i tu ima istine, jer u Hrvatskoj privrednog napretka, ulaganja i sličnoga naprosto nema, a bez proizvodnje i izvoza nema ni gospodarskog prosperiteta. Glavnu riječ vode uvoznički lobiji, pa što bi Hrvati uopće i mogli proizvoditi te prodati, ako nemaju kome. Trgovački centri također su u većini u stranom vlasništu, na čijim policama prvo moraju biti izloženi proizvodi zemalja iz kojih dolaze. I mediji koji bi trebali ukazivati na stvarno stanje uglavnom su u stranom vlasništu. I gdje je tu neovisnost?

Hrvatska je trebala postati i značajan proizvođač zdrave hrane sa snažnom prerađivačkom industrijom, ali već danas smo ovisni o 50 posto uvozne hrane, ili bolje rečeno - prehrambenog smeća, kojemu je davno istekao rok trajanja. Poljoprivreda koja je nekada mogla prehraniti cijelu Jugoslaviju, više gotovo niti ne postoji.

Razvoj turizma, uz očuvanje prirode, mogao bi mnogo značiti, ali Hrvatska mora ostati ekološki očuvano svjetsko turističko odredište. No, već netko, naravno stranci, po Jadranu čeprka u potrazi za naftom i plinom, dok se u tom slučaju ekologija jako malo spominje. Kada bude kasno, bit će suvišno lupati glavom o zid, jer ono što je uništeno više se nikada ne može popraviti.

PRODALI INU I SUVERENITET

Naša prirodna raznolikost i ekološka očuvanost naš su najveći turistički adut, ali za sada se na to malo tko obazire, pa nas zbog "smeća" prozivaju, naravno, ponovno međunarodne organizacije uz tvrdnje da su svi kao Hrvatska, ne bi svijetu bile dovoljna ni dva planeta.

Morali bismo znati i graditi komparativnu prednost, povezujući turističke potencijale s gospodarstvom, poljoprivredom i infrastrukturnim razvojem te čuvajući našu autohtonost i tradiciju. Znači u bitnome, na onome čega uglavnom nemamo.

Imajući u vidu diva poput Ine koji je u bescjenje i uz mito prodan mađarskom MOL-u, nismo čak ni energetski neovisni, a upravo je energetski suverenitet jedan od temeljnih uvjeta za očuvanje državnog suvereniteta.

Nadalje, podsjetimo, glavni argument hrvatskih političkih elita kojim su javnost uvjeravali u dobrobiti pristupanja Europskoj uniji bio je novac. Pretpristupni, strukturni, kohezijski ili kakvi već fondovi s milijunima, stotinama milijuna i milijardama eura, prema izjavama naših političara, čekali su samo na nas. Ali nema ih, odnosno, nismo ih kadri izvući za vlastite potrebe (čast izuzecima).

Kako bismo ušli u odabrano društvo u 2013., prvoj godini članstva, uplatili smo 243 milijuna eura. Za osiromašeni narod i kroz sve moguće oblike poreza, to je trebala biti ulaznica za bolju budućnost. No, nesposobna Kukuriku vlada, kao i sve prije nje, nije imala pripremljenih programa za povlačenje sredstava iz EU fondova. Pa smo i tu popušili. Od vječno optimističnog potpredsjednika Vlade i ministra Branka Grčića stalno slušamo kako ćemo ipak biti u plusu. Možda i hoćemo, samo ostaje ključno pitanje - kada? Do tada zaključak je jasan i neporeciv - hrvatske političke elite prodale su hrvatsku nezavisnost za nekoliko milijuna eura. Prodali su nas i za vlastite političke prispodobe u EU institucijama koje za klimanje glavama ondje zarađuju desetke tisuća eura.

Tako se i na Dan neovisnosti zapitajmo što nam je sve to trebalo? Za sada koristi od EU imamo samo u obliku discipliniranja luđačkog ideološkog nasilja aktualne vladajuće koalicije i najjače oporbene stranke HDZ-a. A za namjerno zapostavljanje hrvatskog gospodarstva i nacionalnih interesa, trebao bi netko i odgovarati, i to pod optužbom zbog veleizdaje.