Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno Spomenika u središtu Otoka nedaleko Vinkovaca, u utorak je obilježena 23. obljetnica pogibije četvorice hrvatskih zrakoplovaca - pilota Marka Živkovića i Mirka Vukušića, te padobranaca Rade Grive i Ante Plazibata, pripadnika Prvog samostalnog zrakoplovnog voda Osijek.

Ta četvorica zrakoplovaca, hrvatskih branitelja, poginula su pri izvršenju borbene zadaće u noći s 1. na 2. prosinca 1991. nedaleko od Otoka, nakon što je njihov zrakoplov, raketom zemlja-zrak "CUB", oborila protuzračna obrana bivše Jugoslavenske vojske.

Hrvatski su zrakoplovci letjeli na 50 godina starom poljoprivrednom zrakoplovu "Antonov", a posljednja borbena zadaća, koji su obavili, bila je u noći kada su i poginuli, a to je rušenje mosta na rijeci Bosut kod Nijemaca na vinkovačkom području.

U spomen na njihovu žrtvu, vijence podno Spomenika poginulim zrakoplovcima u središtu Otoka položila su i svijeće zapalila brojna izaslanstva, među kojima i izaslanstvo Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO), Grada Otoka, Vukovarsko-srijemske županije te članovi obitelji, prijatelji i suborci.

U otočkoj Župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog služena je misa zadušnica.

Na početku Domovinskog rata Republika Hrvatska nije imala ustrojeno ratno zrakoplovstvo, pa su sami hrvatski branitelji osnivali prve zrakoplovne postrojbe. Isprva su obavljali izvidničke, a poslije i borbene zadaće. Među najaktivnijima bio je Samostalni zrakoplovni vod u Operativnoj zoni Osijek, osnovan 8. listopada 1991.

Najznačajnije djelovanje postrojba je zabilježila tijekom jugosrpske opsade Vukovara u jesen 1991. kada je opkoljenom gradu dostavljala opremu, medicinske potrepštine te kasnije improviziranim bombama izvodila napade na neprijateljske položaje.

Samostalni zrakoplovni vod Osijek djelovao je s improviziranih uzletišta u okolici Đakova, pomoću nekoliko malih sportskih zrakoplova, te velikih ali sporih poljoprivrednih aviona Antonov An-2, prvobitno namijenjenih prijevozu ranjenika.

Ti su zrakoplovi u početku u sanducima s padobranom izbacivali pomoć opkoljenom Vukovaru.

Zatim su dosjetljivi oružari od plinskih boca napunjenih eksplozivom počeli izrađivati takozvane bojler-bombe, koje su izbacivali na neprijateljske položaje velikosrpskih agresora.

Borbene aktivnosti osječkog voda imale su itekako važne moralno-psihološke, pa i materijalne učinke. Jugovojska je uskoro počela respektirati neočekivanu pogibelj iz zraka koju, unatoč tehničkoj nadmoći, nije mogla zaustaviti. Zbog toga je u blizinu bojišnice dopremljena raketna pukovnija iz Srbije, naoružana najmodernijim protuzrakoplovnim raketnim sustavom KUB-M SA-6.

Pokušavajući oboriti hrvatske zrakoplovce ispalili su 16 raketa, od kojih su neke pale čak i u susjednu Mađarsku. Ipak, jedna raketa pogodila je cilj - u noći 2. prosinca 1991. iznad Otoka pokraj Vinkovaca pogođen je An-2 u kojem su poginuli osnivač Prvog samostalnog zrakoplovnog voda Osijek - piloti Marko Živković i Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva.

U tim okolnostima vod je morao prestati s borbenim djelovanjima. Do tada su, u nešto manje od dva mjeseca, hrabri hrvatski zrakoplovci obavili 35 borbenih letova, tijekom kojih je izbačeno 68 bombi i 17 sanduka s dvije tone pomoći za Vukovar.

Vod je ponovno kratko reaktiviran 1993. za prijevoz ranjenika iz Slavonije u Zagreb. No, tada su već dotrajale osječke dvokrilce zamijenili suvremeni borbeni zrakoplovi Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva

U spomen na Prvi samostalni zrakoplovni vod Osijek snimljen je i dokumentarni film Vladimira Brnardića 'Nebeski vitezovi slavonske ravni' u produkciji HRT-a. Autor je uspio doći do rijetkih arhivskih snimaka koje je ukomponirao u svoj film, sa snimkama sudionika koji govore o tom opasnom vremenu kada je jugosrpski agresor s daleko nadmoćnijom vojnom tehnikom napadao nenaoružano stanovništvo toga dijela Hrvatske