Crkva, i oni koji bezrezervno prihvaćaju crkvene dogme, ovu pojavu
vide kao prijetnju i uvredu. Iako u tome nema baš ničeg uvredljivog.
Jednostavno je: ne radi se o tome da se vrijeđa nečije religijsko
uvjerenje, već o tome da bi zdravorazumski stav trebao biti orijentiran
na promišljanje i postavljanje pitanja.
Isus Krist tako je svojim (ne)postojanjem generirao razvoj brojnih
teorija, a neke od njih temelje se na uvjerljivim i za razmatranje
vrijednim činjenicama. Popis donosi magazin Alter Net.
1. Ne postoje povijesni dokazi koji datiraju iz 1. stoljeća
koji podupiru tvrdnju da je tada živio i djelovao čovjek po imenu Isus,
odnosno Yeshua ben Yosef.
"Što su autori iz tog vremena pisali o Isusu? Ništa. Čudno je da o
njemu nema zapisa, da nema podataka o datumu rođenja ni smrti, kao ni
podataka o njegovu kretanju... Treba napomenuti da iz tog doba postoje
brojni dokumenti i zapisi raznih autora, od pjesnika i filozofa, do
povjesničara, znanstvenika i državnika.
Međutim, niti u njihovim publikacijama niti u tadašnjoj sačuvanoj
korespondenciji ne spominje se osoba koja se zove Isus", objašnjava Bart
Ehrman, profesor religijskih znanosti na Sveučilištu North Carolina i
autor koji se u svojim publikacijama fokusira na rano kršćanstvo i
kritiku Novog zavjeta.
2. Najstariji autori Novog Zavjeta nisu donijeli nikakve
detalje o Isusovu životu, tek se u kasnijim tekstovima pojavljuju
detaljniji podaci.
Sveti Pavao, čini se, nije čuo za bezgrešno začeće, mudrace,
Betlehemsku zvijezdu ni ostala čuda. Povjesničari ovu pojavu, odnosno
nedostatak podataka o Isusu u zapisima čiji je autor Sveti Pavao,
nazivaju "Šutnja Svetog Pavla". Sveti Pavao ne spominje Isusa ni
kasnije, u ulozi učitelja dvanaestorice apostola.
Teolog Marcus Borg kaže: "Stavljanje Evanđelja nakon zapisa Svetog
Pavla razjašnjava stvar: kao pisani dokumenti, Evanđelja nisu izvor
ranog kršćanstva već njegov proizvod". Evanđelja su postojala prije, u
ranokršćanskim zajednicama, ali nekoliko desetljeća nakon razdoblja za
koje se smatra da je u njemu živio Isus.
3. Čak se ni za zapise iz Novog Zavjeta ne može sa sigurnošću znati da su zapisi iz prve ruke.
Znamo da su četiri Evanđelja potpisali Matej, Marko, Luka i Ivan,
no jesu li ih oni i napisali? Tada je, tvrde povjesničari, bilo
uobičajeno koristiti pseudonime poznatih osoba, tako da postoji
mogućnost da navedeni evanđelisti nisu stvarni autori tih Evanđelja.
Također, u Evanđeljima se često, umjesto priča iz prve ruke, koristi
prepričavanje svjedoka koji znaju "nekoga tko je znao nekoga tko je
rekao to i to..."
4. Evanđelja, jedini zapisi koje imamo o "povijesnom" Isusu, zapravo su kontradiktorna.
Evanđelje po Marku smatralo se najstarijim zapisom o Isusovom
životu, a rezultati lingvističkih analiza sugeriraju da su Luka i Matej
kasnije korigirali Evanđelje po Marku i dodali nove zapise. No, u
mnogočemu su Evanđelje po Luki i Evanđelje po Mateju kontradiktorni, čak
više nego što je ijedan od njih kontradiktoran kasnijem Evanđelju po
Ivanu.
Neslaganje ranijih Evanđelja s onim kasnijim može se jednostavno
opravdati: vremenskim odmakom i činjenicom da su pisana za drugu vrstu
"čitatelja" i iz druge točke gledišta. Međutim, činjenično neslaganje
Evanđelja po Luki s Evanđeljem po Mateju se teško može objasniti.
5. Suvremeni znanstvenici koji tvrde da su riješili
misterij o postojanju ili nepostojanju Isusa, opisuju ga svaki na svoj
način: i to na vrlo različit način.
Prema jednom od njih Isus je bio filozof, prema drugom karizmatični
član mistične židovske sekte, prema trećem liberalni farizej, pa čak i
konzervativni rabin, te pacifist, revolucionar, i tako dalje.
David Fitzgerald, američki autor, povjesničar i ateistički
aktivist, stvar objašnjava ovako: "Čini se da je Isus posljedica, a ne
uzrok kršćanstva. Ranokršćanski autori možda su stvorili lik Isusa u
nastojanju da stvore novu religiju koja će biti drugačija od one koju su
donijele egipatska, perzijska, grčka i rimska kultura".
Međutim, i to je samo nagađanje. Činjenica je da mnogi suvremeni
povjesničari sugeriraju da je Isus postojao, i činjenica je da je to,
ustvari, vrlo moguće. No, Isus kakvim ga prikazuje Crkva i Isus kakvim
bi ga prikazala povijest, da može, vjerojatno bi bili po mnogočemu
različiti.
Odgovor na pitanje je li Isus postojao kao stvarna povijesna
ličnost tako će vjerojatno ostati tajna, no ako se jednom nekako i sazna
bit će to zato što su se postavljala pitanja, a ne zato što se
vjerovalo u kojekakve dogme.
Dodavanje novih komentara je onemogućeno.