Hrvatski Sabor je 2007. bez velikih primjedbi izglasao ukidanje vojnog roka. Bio je to jedan od argumenata za ulazak u NATO.

Gotovo osam godina kasnije, u javnost se, prvenstveno od kandidatkinje, a kasnije i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, plasirala priča o njegovom povratku.

Koliko je vojni rok nakon Domovinskog rata imao smisla i što se u vojsci naučilo, pitali smo nekoliko bivših ročnika.

"Ako ne možeš nosit pušku, ne možeš se ni ženit', vojska od dječaka radi muškarca", samo su neke od poslovica koje su se vezale pretežno uz služenje vojnog roka u JNA. Iako je usvajanje osnovnih vojnih vještina sigurno bilo od velike pomoći pri početnim danima obrane Hrvatske, nekoliko godina nakon rata interes je naglo opao, a po svjedočenju tadašnjih mladića vojni rok nije ni imao previše smisla. Krešo je vojni rok služio 2001. godine. Kaže da je htio ići u vojsku, ali ne zbog ljubavi prema oružju.

Dodaje kako nisu istinite priče da vojska od dječaka pravi muškarca. Iz njegovog iskustva niti profesionalni vojnici nisu imali volje učiti ročnike, niti su ročnici imali volje biti tamo. Ivan je služio vojsku 2002. i to zato jer nije upisao fakultet koji je htio, a civilno služenje mu je bilo predugo. Kaže da mu nije bilo teško, ali da mu je vrijeme provedeno u vojsci bilo besmisleno.

Jedan od argumenata za ponovno uvođenje vojnog roka je savladavanje nekih osnovnih vještina u slučaju rata, ali i prirodnih katastrofa. Ivan je dugo godina bio izviđač i kaže da je tamo puno više naučio.

Hrvoje je također bio u vojsci početkom tisućljeća, također nije upisao fakultet. Pet mjeseci završne obuke proveo je na straži. Ni on ne vidi smisla u takvom služenju vojnog roka.

I on je bio u izviđačima te kaže da je tamo puno više naučio.

Bilo bi bolje da se ti novci ulažu u djecu kaže Hrvoje, a rastaviti i sastaviti pušku ionako naučiš u petnaest minuta, kada ti metak fijuče pored glave, vjerojatno i brže, dodaje.