Tvrtka „European Coastal Airlines"  najavila je skoro uspostavljanja dužjadranske hidroavionske veze iz Zadra prema otocima, a prema  najavama uskoro i prekojadranskom vezom s Anconom.

Putnički promet hidroavionom dobio je prioritet u gradskoj luci Zadar, jer mu je potreban slobodan manevarski prostor sletno-uzletne modre staze, te adekvatno pristanište za ukrcaj i iskrcaj putnika. Što ne bi bilo moguće da u gradsku luku istovremeno uplovljavaju trajekti sa zadarskih otoka, gužve u luci su bile izražene pogotovo u ljetno doba. Slika je to mediteranskog načina života jednog grada koji može biti bilo gdje na Mediteranu. 

Logika nastale situacije nametnula je rješenje, stoga je iz gradske luke Zadar bilo je potrebno izmjestiti lokalni trajektni promet u Gaženicu, luku za međunarodni promet. U gradskoj luci Zadar za sada je dozvoljen privez putničkih brodova i katamarana za lokalni pomorski prijevoz putnika, te ribarskih brodova i turističkih brodova.

No, po svemu sudeći, možda i njima već nevidljiva ruka neoliberalnog tržišta maše zbogom, jer se ne uklapaju u novu viziju gospodarskog razvoja grada Zadra. 

Premještanjem trajektnog lokalnog prometa u prigradsku luku Gaženica, te uspostava dodatne brodske linije, umnogome je umanjila kvalitetu života na otoku Ugljanu i Pašmanu. Povećanjem troškova putovanja kao i utroškom vremena, i to kanala širokog 2,5 morske milje. Na putničkoj liniji na kojoj se godišnje vozi 1.645.000 putnika, najviše na Jadranu.

Uvođenje dodatne brodske liniji Zadar- Preko- Zadar koju održava državna tvrtka „Jadrolinija" Rijeka s brodom „Dora" traljavo odrađenog javnog natječaja, neadekvatnog kapaciteta na svojoj su koži osjetili đaci prvog dana putovanja nakon Uskršnjih blagdana. Naime, nije im dozvoljeno se voze brodom, s rječima da će se brod potopiti, već da prijeđu u  trajekt. Fenomen koji će zasigurno dobiti dimenziju, značaj u nekom budućem vremenu. 

Hrvatska je u protekla dva i pol desetljeća prošla dvostruku transformaciju, izlazak iz bivše države i izgradnju nove države, a što uključuje prelazak iz dogovornog gospodarstva u liberalno u skladu s demokratskim institucijama. No, nema demokracije bez kompeticije koja uključuje i to da pojedinci i grupe i institucije imaju mogućnost djelovanja u pravcu zadovoljavanja svojih potreba i interesa, ne treba zaboraviti ni društvo.

U ovom slučaju mijenjanjem načina života otočana, otežavanjem prometne komunikacije, to nije dogodilo. Ali se dogodio čuveni „wilde capitalism" koji teži oplemenjivanju kapitala sebi u svrhu, ne brinući se za razaranje društva.  Ne brinući se za potrebe i dobro lokalnog stanovništva u suigri  prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.