Dalmacija je na udaru meteoroloških tsunamija, a nema niti jedan mareograf koji bi mjerio pomake u razini mora! Na taj apsurd upozoravaju dr. Jadranka Šepić i dr. Ivica Vilibić iz Splita, stručnjaci Instituta za oceanografiju i ribarstvo, i to u najuglednijem znanstvenom časopisu "Nature Scientific Reports", piše Slobodna Dalmacija

Brže, ide tsunami, spašavaj se tko može - takve panične rečenice možemo čuti samo u horor-izvješćima s nekih dalekih obala, no nešto slično već se događa kod nas, a bit će toga, kazuju nam stručnjaci, zbog klimatskih promjena i više i češće.

Sreća u nesreći

Oni koji se dobro sjećaju znaju da je upravo lanjskog lipnja naše područje bilo na udaru jakog nevremena te velikih valova, a apokaliptične slike iz malih dalmatinskih gradova obišle su svijet.

- Upravo tako, prošlo je nešto više od godine dana otkako je niz velikih valova udario na Velu Luku, Stari Grad, Rijeku dubrovačku... Na sreću, osim panike, manje štete na nekoliko brodica i nekoliko poplavljenih kuća, nije bilo posljedica - kaže dr. Vilibić.

Te sreće nisu bili stanovnici Odese na Crnom moru, na koju je dva dana poslije "nasrnuo" dvometarski val, zbog kojeg je 12 ljudi završilo u bolnici. S obzirom na to da je sigurnosna situacija u Ukrajini u to vrijeme počela izmicati kontroli, počele su kolati priče o nuklearnim eksplozijama, gigantskim podmornicama koje su patrolirale ispred obale, pa čak i položajima planeta koji su uzrokovali val i poplavu. Zato stručnjake pitamo jesu li krive "strane sile" ili klimatske promjene.

- Ne, nije bila riječ o eksplozijama, podmornicama ili astrološkim konstelacijama, poplave je uzrokovala visinska oluja - objašnjava nam Jadranka Šepić, poslijedoktorski istraživač na Institutu za oceanografiju i ribarstvo.

- Ogromni, višemetarski valovi nalik tsunamijima su u tih nekoliko dana pogodili još nekoliko područja u Sredozemlju, naročito područje zapadne obale Sicilije i Balearsko otočje, gdje su također zabilježene štete u pojedinim uvalama i lukama - navodi ovo dvoje istraživača, vodećih u svijetu u istraživanju ovih fenomena, koji su u svijetu poznati pod nazivom meteorološki tsunamiji.

Ova pojava se povremeno javlja u pojedinim uvalama i na malom području, na Jadranu, Siciliji, Balearima, gdje je poznata pod raznim imenima; šćiga, marrobbio, rissaga. No ovaj put je istovremeno pogodila područje cijelog Sredozemlja i Crnog mora.

Valovi su se stvorili zbog jake nevere i snažnih vjetrova koji su puhali na oko pet kilometara visine brzinom od oko 150 kilometara na sat. Zbog toga je cijela atmosfera bila "uznemirena" te je tlak na moru "divljao" i stvorio te visoke valove. Bila je to doista neubičajena pojava, a takav meteorološki fenomen nisu zapamtili ni najstariji mještani naših mjesta. Potvrđuju nam to i stručnjaci.

Nagle promjene tlaka

- Ovakva situacija u atmosferi nije uobičajena i nije se javila u posljednjih pedesetak godina, otkad je Sredozemlje premreženo mareografima, uređajima koji mjere pomake razine mora - veli Jadranka Šepić.

Stoga je i važnost istraživanja ovog fenomena prepoznata u vrhunskom interdisciplinarnom časopisu "Nature Scientific Reports". E sad, hoće li ovakvi događaji biti češći za stotinjak godina, kad zbog zagrijavanja atmosfera bude još nemirnija, to nitko ne može reći.

- Vrlo je moguće, no klimatski modeli koji nam pokušavaju dočarati kakvo će biti vrijeme u budućnosti, još ne mogu reproducirati ovaj fenomen - kaže Ivica Vilibić.

No ono što se može jest mjerenje meteoroloških uvjeta i naglih promjena tlaka zraka pri kojima nastaju valovi u moru, a što sada nije slučaj, a to vam opet, zamislite, ima veze s novcem jer te uređaje, mareografe, u Dalmaciji - nemamo.

Opravdani strah

- Osim tri mikrobarografa u srednjem Jadranu ne postoji sustav praćenja, pa čak ni mareografi koji mogu mjeriti šćige u najpogođenijim uvalama, te je nemoguće predvidjeti jačinu ovakvih događaja. Isto vrijedi i za tsunamije koji nastaju zbog potresa, no za njih je uspostavljena služba praćenja i uzbunjivanja u Sredozemlju, koordinirana preko UNESCO-ve specijalizirane agencije za more.

- Samo u velikoj poplavi u Veloj Luci u lipnju 1978. godine nastala je materijalna šteta od tadašnjih sedam milijuna dolara ili četvrtine ukupnog godišnjeg prihoda cijelog otoka Korčule - navodi Jadranka Šepić.

- Šteta bi danas bila i veća, s obzirom na izgrađenost obale i promjene oblika uvala - dodaje Ivica Vilibić.

Nadajmo se samo da se takav događaj neće skoro ponoviti. Barem dok ne uspostavimo funkcionalan sustav praćenja i upozoravanja na tu pojavu.