Šokantna odluka Ustavnog suda, koji je poništio pravomoćne presude protiv bivšeg premijera Ive Sanadera u slučajevima Ina-MOL-a i Hypo banke, dodatan je udarac ionako uzdrmanom pravosudnom sustavu, piše Narodni list

Iako odluka Ustavnog suda ne ulazi u krivnju Ive Sanadera već u postupovne procedure i prava optuženika, zbog čega suđenje vraća na početak, ovo ipak pokazuje sve slabosti pravosudnog sustava, koji čak i u ovako važnim slučajevima ne uspijeva osigurati i poštivati norme poštenog suđenja.

Zastara ili ne

Ustavni sud RH ukinuo je pravomoćne presude za kaznena djela uzimanja mita i ratnog profiterstva iz razloga što je utvrđeno da optuženom Ivi Sanaderu nisu bila osigurana sva jamstva pravičnog suđenja, kao i da mu nije bilo omogućen pristup svim mehanizmima pravne zaštite koju predviđaju zakonske regule.

Najbitnija možda od svega je primjedba Ustavnog suda da se uopće nije provjeravalo je li inkriminirano djelo ratnog profiterstva otišlo u zastaru, po čemu do suđenja uopće nije niti smjelo doći. Naime, usprkos promjenama Ustava po kojima za ratno profiterstvo nema zastare, ako je počinjeno djelo prije datuma te ustavne promjene već stupilo u zastaru - do suđenja nije smjelo niti doći, jer se odredba ne može retrogradno primjenjivati.

U samom uvodu odluke Ustavni sud naglašava kako se ne preispituje je li Sanader kriv za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, već isključivo je li tijekom suđenja poštovan zakonodavni okvir države, a posebno je li sve bilo u skladu s Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Već prva pogreška bila je proceduralne prirode, jer kazneni sud nije pojasnio zašto je Sanadera kao predsjednika Vlade u trenutku počinjenja djela, podveo pod članak 89. stavak 3. kaznenog zakona, iako se u tom članku premijer ne navodi. Dakle, Ustavni sud smatra kako se ne može smatrati samorazumljivom niti ustavno opravdanom odluka da se premijera svrsta pod članak zakona u kojem ta vrsta državnog dužnosnika nije navedena. Izostankom tog pojašnjenja, povrijeđeno je i ustavno pravo optuženika na obrazloženu sudsku presudu.

Što s MOL-om

Druga je pogreška suda što je Sanadera osudio i kao tadašnjeg predsjednika političke stranke, iako se ta dužnost u stranci ne može svrstati u pojam "službene osobe" u smislu istog članka Kaznenog zakona, pa time i ne može počiniti inkriminiranu službenu radnju.

U odlukama u slučaju Hypo Županijski sud u Zagrebu i kasnije Vrhovni sud RH povrijedili su pravo Sanaderu na korištenje odredbi zakona koje smatra povoljnijima za sebe kao optuženika, obzirom da niti jedan od kaznenih zakona na koji su se pozivali ti sudovi, nije bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.

Obzirom na katastrofu u koju se očito pretvorilo suđenje bivšem premijeru, postavlja se pitanje kako će se to odraziti na arbitražu u slučaju Ina-MOL koju je SDP-ova Vlada pokrenula pred sudom u Ženevi, a koje se uvelike oslanja na ovu pravomoćnu presudu.

Zbog toga posljedice možda neće biti samo novi milijuni troška za ponovljena suđenja, već ova pravosudna smijurija može imati i direktne posljedice po nacionalne interese u Ini. Naime, iako odluke domaćih sudova, pa i Ustavnog suda, ne bi trebale imati utjecaja na arbitražne postupke kod međunarodnih sudova, te se presude kod arbitražnog suda ipak smatraju činjenicama, koje sad to više nisu.

U konačnici i cijela politika resornog ministra Ivana Vrdoljaka koji je s MOL-om doslovce na ratnoj nozi, zasniva se upravo na ovim presudama i pretpostavci da je MOL do većinskog udjela u Ini došao podmićivanjem bivšeg premijera.

Žalosno je pak što to ne razumije i resorni ministar Ivan Vrdoljak koji je odluku Ustavnog suda komentirao zaključkom "kako to pokazuje da nema urote protiv MOL-a".