Pleština naglašava da treba voditi računa o tome da imunoterapija ne obuhvaća sredstva koja se u ljekarnama kupuju za jačanje imuniteta.

"Niz godina se pokušava shvatiti kako zloćudna stanica uspije mimoići naše obrambene mehanizme. Vrlo pojednostavljeno rečeno, to čini na dva načina: tako da se sakrije (ne izlaže svoje antigene koje bi prepoznao naš imunološki sustav kao strane i nepoželjne) ili da uspava naš imunološki sustav. Zadatak je imunoterapije da nadvlada ta dva fenomena", smatra Pleština.

Protutijela protiv karcinoma

Jedan od načina primjene imunoterapije je poticanje imunološkog sustava oboljelog da se sam obrani od karcinomskih stanica.

"Prvi je nespecifično poticanje i prilagodba vlastitog imunološkog odgovora oboljelog. Prije sad već puno godina polučilo se pozitivne rezultate primjenom interferona i interleukina kod nekih hematoloških zloćudnih bolesti, ali i solidnih neoplazmi, poput melanoma ili raka bubrega. Premda se ponekad na taj način mogla postići i dugotrajna kontrola bolesti, stopa odgovora je bila niska", objašnjava predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.

Zatim se otišlo dalje u razvijanju imunoterapije i razvila su se antitijela koja sprečavaju širenje stanica raka.

"Uspjeli smo upoznati i neke za tumorsku stanicu posebno značajne metaboličke putove i mehanizme njihove stimulacije putem posebnih receptora izloženih na njenoj površini, pa su razvijena protutijela koja mogu spriječiti njihovu aktivaciju i tako smanjiti sposobnost zloćudne stanice da se umnaža i metastazira. Spoznali smo da je za umnažanje tumorskih stanica bitan i njihov okoliš, posebice stvaranje novih krvnih žila koje im trebaju za opskrbu, pa su otkrivena monoklonska protutijela i drugi lijekovi koji ometaju taj proces", kaže Pleština.

Primjenjuje se i u Hrvatskoj

Danas se u Hrvatskoj imunoterapija najviše primjenjuje kod žena oboljelih od HER2 pozitivnog raka dojke, a osim izlječenja na taj se način produljuje život osobe. "Primjena imunoterapije je standardna metoda u kliničkoj praksi već više od desetljeća (uključujući Hrvatsku!) te je dramatično promijenila prognozu nekih zloćudnih bolesti. Primjerice, primjena antiHER2 usmjerenih protutijela potpuno je promijenila prognozu HER2 pozitivnog raka dojke, tipa raka dojke koji je nekada imao najlošiju prognozu. Blokada receptora vaskularnog endotelnog čimbenika rasta monoklonskim protutijelom je, poradi sprečavanja stvaranja novih krvnih žila u tumoru, također značajno utjecala na produljenje preživljenja bolesnika sa zloćudnim bolestima, primjerice metastatskim rakom debelog crijeva", iznosi ovaj onkolog.

Pleština kaže kako se imunoterapija danas koristi u gotovo svim onkološkim ustanovama u Hrvatskoj, ali jedan od problema s kojima se mogu susresti oboljeli su nuspojave koje ova vrsta liječenja može uzrokovati.

"Nažalost, svaki lijek uz korisne ima i moguće štetne učinke, a bitno je da uvjerljivo nadvladavaju korisni. Svako zadiranje u imunološki sustav može rezultirati neželjenim alergijskim reakcijama, pojavom autoimunih bolesti, ali i oštećenjem zdravih stanica kao posljedicom blokade ranije opisanih metaboličkih putova. Teško je, naime, naći nešto što je za tumorsku stanicu presudno, a za normalnu uopće nije bitno", tumači Pleština.

Pleština naglašava da je imunoterapija samom pojavom u hrvatskom zdravstvu napravila veliku revoluciju te se nada da će u nadolazećim godinama biti postignut još veći uspjeh u njenoj primjeni.