Tek kad je majka slučajno otišla po nalaz patologa, liječnik koji ju je primio zaustavio ju je na izlazu i pitao 'Gospođo, pa gdje vi idete? A što ćemo s bebom?' Pitala sam ga s kojom bebom, a on me u čudu gledao

Puna dva mjeseca ležalo je tijelo novorođenčeta rođenog u zabočkoj bolnici pod brojem 370 na patologiji zagrebačkog Medicinskog fakulteta, a da su njegove roditelje liječnici uvjeravali da je kremirano i pokopano!

Kako doznaje Jutarnji.hr tek kad je majka slučajno otišla po nalaz patologa, liječnik koji ju je primio zaustavio ju je na izlazu i pitao 'Gospođo, pa gdje vi idete? A što ćemo s bebom?' Pitala sam ga s kojom bebom, a on me u čudu gledao.

'Vaša beba je tu već dva mjeseca', rekao mi je... Mislila sam da ću se srušiti, počela sam povraćati. Bila sam s trogodišnjom kćerkicom, nisam se mogla sabrati. Nisu mi dali da otvaram kutijicu. Htjela sam ga obući za pokop, ali su mi rekli da to više nije moguće - priča za jutarnji.hr, otirući suze, 38-godišnja Marija iz Krapinskih Toplica.

Marija je rodila u zabočkoj bolnici 26. siječnja dječaka u 36. tjednu trudnoće, a na testu ocjene vitalnosti (Apgar) dobio je maksimalnu ocjenu - 10/10. Bila je smještena na odjel intenzivne njege, jer je tijekom poroda izgubila mnogo krvi. Ubrzo ju je došao pogledati ginekolog dr. Mladen Zadro.

'Rekao mi je da sam rodila sina i da je sve u redu. Ja sam odmah pitala kad mogu vidjeti dijete, a on mi je odgovorio da će reći pedijatrici da sam se probudila', priča Marija. Sestra joj je rekla da će vidjeti dijete kad izađe s intenzivne.

'Drugi dan nakon popodnevnog sna kraj mene su stajali dr. Zadro i još dva liječnika. Moj ginekolog nervozno je vrtio prstima. Tiho mi je rekao da je djetetu oko 3 u noći pozlilo, da se počeo gušiti, da mu nisu mogli pomoći i da je u 5.50 proglašena smrt. Počela sam plakati. Položite mi dijete na prsa, da ga barem vidim, jecala sam. Ali nisu mi dali' priča nesretna majka.

Šokiran je ostao i suprug Juraj koji navodi da mu je 'doktor objasnio da je u ovakvim situacijama najbolje da ni ne vide dijete jer to bude još veća trauma te da će bolnica zbrinuti dijete'. I žena i on bili su izvan sebe. Marija je 28. siječnja potpisala izjavu kojom odustaje od pokopa.

Zbog teškog stanja još je neko vrijeme ostala u bolnici. Mučilo ju je što je potpisala izjavu, pa je pedijatricu dr. Andreju Filiju pitala može li ipak uzeti bebu. Rekla joj je da je dijete pokopano u zajedničkoj grobnici na zagrebačkom Krematoriju i savjetovala da za neko vrijeme, kad se smiri, ode tamo i oprosti se od bebe.

'Tada su mi rekli da je dijete bilo na patologiji na Šalati i da mogu, kad hoću, dići nalaz i vidjeti točan uzrok smrti, pa sam 26. ožujka, na dan kad bi moje dijete imalo dva mjeseca, otišla tamo', priča Marija.

Na Zavodu za patologiju svi su bili iznenađeni zašto je uopće došla majka, kad se nalazi šalju liječniku koji je uputio tijelo.

'Došao je liječnik i rekao da je beba još kod njih. Ja sam mu ponavljala da je naše dijete kremirano i pokopano, a on je vrtio glavom. Rekla sam da sam potpisala, ali oni je nisu imali', priča Marija. Drugi dan pogrebnici su preuzeli dijete i roditelji su pripremili pokop.

Otišla sam u bolnicu i opet dr. Filiju pitala gdje je moje dijete. Pa, pokopano je - rekla mi je. - A čije sam onda ja dijete jučer pokopala? - pitala sam je. Šokirala se, ponavljala je da je mislila da je to gotova stvar, dala mi broj faksa na koji je poslala izjavu. Na Šalati tvrde da je nisu primili - priča Marija.

Njezino dijete također je prijavljeno kao dijete čiji je otac nepoznat. Juraj i Marija nisu vjenčani iako četiri godine žive zajedno i imaju dvoje djece, Juraj nije automatski upisan kao otac, a zakonski - ne može priznati dijete nakon smrti.

'To me proganja. To je moje dijete i hoću da mu piše otac u dokumentima koje ima. Mrtvo je, ali je moje', priča Juraj.

Marija i dalje posjećuje psihijatricu, a 'ponovna retraumatizacija' strašno ju je potresla. Ni ravnatelj zabočke bolnice dr. Stanko Belina ni šef Zavoda za patologiju na Šalati prof. Sven Seiwerth jučer nisu bili dostupni za objašnjenje kako je moguće da nečije dijete leži dva mjeseca na patologiji i da nitko ne pita čije je i što s njim učiniti.