Kockanje je danas veliki društveni problem koji još uvijek nije na pravi način tretiran. Kladionice, automat klubovi, casina i slična mjesta su legalni i zakoniti, ali su sa druge strane donijeli i probleme o kojima se danas ne govori i stavlja ih se pod tepih – kaže Goran Kezić iz Udruge za borbu protiv ovisnosti Ne ovisnost.

Ovisnosti o kockanju, koja se smatra gotovo jednakom kao i ovisnost o drogama, rezultirala je velikim brojem uništenih obitelji. Jedan od takvih primjera je 38-godišnji Slavonac koji se već godinu dana liječi kroz psiho socijalnii program odvikavanja koji je provodi u Terapeutskoj zajednici Vrbica.

'Ušao sam u svijet kocke prije desetak godina, sa dolaskom kladionica u Hrvatsku. Ispočetka čak i nisam imao neki interes za njih, ali sam na nagovor prijatelja otišao uplatiti listić i tako je sve počelo. Bavio sam se sportom pa sam bio i donekle upućen, a da stvar bude gora na početku su me krenuli i dobitci. Tada čovjek sebi u glavi stvori sliku da se kladi sa njihovim novcem što je velika greška. Ulozi su na početku bili minimalni, po deset kuna, ali su oni vremenom rasli.

Zatvorio sam se dodatno u sebe pa sam i vrijeme kod kuće, iako sam oženjen i imam dijete, provodio prateći rezultate i tražeći razne informacije. Sve sam to nekako skrivao od obitelji kojoj nisam želio priznati da imam problem. Situacija je postajala sve gora i sve ozbiljnija, a ja više nisam imao načina da se izvučem iz toga. Imao sam lijep posao i odličnu plaću koji sam izgubio zbog klađenja. Lijegao sam sa kombinacijama u glavi i budio se sa novim. Listići i kladionica postali su mi najvažniji u životu - svjedoči 38-godišnjak.

'Sve je eskaliralo prije dvije godine kada sam bez ikakve grižnje savjesti na listić stavljao i po deset tisuća kuna. Tek kada bih uplatio listić osjećao bih se mirnije. Rasla su i dugovanja pa sam počeo novac za klađenje posuđivati i od prijatelja, ali i kamatara. Kada sve stavim na papir mislim da sam izgubio oko milijun kuna, možda čak i više. Pokušavao sam i razgovarati sa psihijatrima, ali nisam imao snage učiniti taj zadnji korak i krenuti na liječenje. Na kraju sam došao do zida, više nisam imao kamo.

Priznao sam sve obitelji i krenuo na liječenje. Trenutno sam u programu resocijalizacije i pokušavam vratiti povjerenje obitelji. Kuća nam je pod hipotekom jer smo digli kredit da vratimo moje nastale dugove. Posla nema, ali sam ipak sretan - riješio sam se zla zauvijek. Samo osobe koje su došle do zida imaju snage otići u izolaciju. Prošao sam pakao i mogu slobodno reći da je kockanje možda i gora ovisnost od droge i alkohola', ispovijest je Slavonca koji je na putu da se vrati u normalan život i koji često svoja iskustva prenosi zainteresiranim građanima.

Marina Kotrla Topić, psihologinja iz Društva za pishološku pomoć Sunce iz Osijeka, kaže da je kockanje ozbiljna ovisnost i teška bolest koja se mora liječiti. 'Iako do sada nisu rađena nikakva ozbiljna istraživanja, smatra se da oko milijun ljudi u Hrvatskoj kocka od kojih je oko 5 posto patoloških kockara. Ta brojka se penje i do 150.000 građana koji su ovisni o kocki, htjeli to priznati ili ne, i kojima treba stručna pomoć', zaključila je.