Suđenje Tomislavu Merčepu za ratni zločin nad civilima 1991. u ponedjeljak je počelo ispočetka pred novim sudskim vijećem. Podsjetimo, suđenje je odgođeno prošlog ponedjeljka jer je sutkinja Jadranka Mandušić, koja je bila u prvom sudskom vijeću, ispitala jednog svjedoka iz istrage protiv Merčepa. Tomislav Merčep ponovio je da se ne osjeća krivim te kazao da optužnicu smatra žalosnom, piše 24sata .

Rasprava se nastavila svjedočenjem pet svjedoka. Vjera Velebit, supruga Bože Velebita kojega su pripadnici tzv. Merčepove postrojbe uhitili i ubili u listopadu 1991. godine, podsjetila se dana kad je odveden.

- Odvezla sam supruga na autobusni kolodvor u Kutini jer je išao za Zagreb. Nakon 200 metara pred mene su izletjela trojica muškaraca i pitala me gdje je Božo. Okrenuli smo se, a već su ga dvojica vodila k meni u našeg "stojadina". Jedan je sjeo kraj mene s uperenom puškom, a dvojica s njima straga. Potom su ga prebacili u bijeli kombi koji je vozio Zvonimir Zakošek. Tad sam ga posljednji put vidjela - kazala je Vjera. Istog dana u njihovu kuću došao je Krešimir Šteović, koji je bio prisutan tijekom Božina uhićenja, sa još trojicom.

Tražili su je da im preda sve valute. Dala im je 400 švicarskih franaka i 100 maraka, za što su joj dali potvrdu koji su potpisali Šteović, Mijo Jajić i Vjera. Iako je svaki dan odlazila u štab u Pakračku Poljanu raspitivat se za svog supruga, nije znala što mu se dogodilo sve do lani kad su identificirani njegovi posmrtni ostaci iskopani iz jedne od grobnica na tom području. Dvije godine kasnije električar Zvonko Bilat, koji je u međuvremenu umro, priznao joj je da je vidio njezinog supruga među zarobljenicima dok je popravljao kvar na električnim instalacijama u kući koja je služila kao zatvor.

Božo je navodno bio sav crn, no Bilat nije znao da li su ga tako jako pretukli ili su ga "palili". Svjedokinju su pitali kakve su oznake imali pripadnici tzv. Merčepove postrojbe.

- Svakakve, Tigrovi, ZNG, Vojna policija. Auti su im bili išarani nadimcima. To nije izgledalo kao vojska koja je branila Hrvatsku, već kao zvijeri puštene s lanca.

Krešimir Šteović, koji je sudjelovao u uhićenju Bože Velebita, objasnio je sudu da je on u Međuriću bio dio "seoske straže".

- Za Božu Velebita dobili smo naredbu da ga uhitimo ako ga vidimo da prolazi. Njegovo ime bilo je na papiriću. Ja sam bio na straži tog dana kad je prošao. Zaustavili smo ga i pozvali pripadnike "Merčepove" postrojbe - kazao je Šteović. Dodao je da je bio prisutan prilikom pretrage Božine kuće jer su "trebali svjedoka". Merčepa je vidio samo jednom i to u prolazu, a nije znao objasniti ni kojoj je postrojbi pripadao, je li bio dio policije ili vojske, kao ni tko im je bio zapovjednik. Objasnio je da je to zato jer se nije micao s križanja na kojemu je bio punk "seoske straže".

O odvođenju Bože Velebita svjedočili su Goran Skozit, također pripadnik "seoske straže" koji je u to vrijeme bio u smjeni, te Božin nećak Edo Baksa.

Ivan Marijanović, liječnik koji je operirao ranjenog Merčepa, govorio je o poznanstvu s Đorđom Gunjevićem, tadašnjim pomoćnikom povjerenika za zdravstvo za općinu Pakrac. Njega su, stoji u optužnici, tzv. Merčepovci odveli 11. listopada 1991. godine, uzeli mu Ladu Samaru i novčanik s 20.000 DEM-a i 100.000 dinara. Nakon nekoliko dana što su ga mučili, Gunjevića su pustili uz napomenu da je riječ o "grešci" te mu vratili auto i dokumente, ali ne i novac.

Marijanović je Merčepa vidio u bolnici u Kutini, kamo su morali prebaciti ranjenike iz pakračke bolnice. Merčep je bio u posjeti ranjenim suborcima.

- Rekao sam mu da ne vjerujem to što pišu da je Maletić ministar zdravstva SAO Krajine, da ih obojicu znam osobno te da znam da to nije istina. Kasnije sam čuo da su pušteni - priča Marijanović.