Crna kronika nekad je bila predzadnja stranica u novinama, sada je duplerica, odnosno naslovnica. Nerijetko se događa da se od ljudske tragedije naprave fotogalerije, objavljivanjem raznih informacija vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Istražili smo je li novinarstvo u slučajevima crne kronike prešlo granicu dobrog ukusa.

Naslovi i vijesti o silovanjima, nesrećama, tragedijama, ljudskim dramama - nerijetko su dio medijskog prostora. U protekla dva tjedna cijela je Hrvatska mogla čitati eksplicitne tekstove o silovanoj djevojci, gledati fotogaleriju stravične nesreće na zagrebačkim Sveticama. Da je crna kronika uvijek bila prisutna u novinarstvu objašnjava profesor Stjepan Malović.

Prije 30 godina pokrenuta je rubrika crna kronika no ono što je tada sadržavala i ono što sada možemo vidjeti jest nebo i zemlja.

"Tadašnja crna kronika i sadašnja, koja praktički postaje sadržaj cijeloga lista ili svih medija, se ne mogu uspoređivati. Ne zbog toga što se manje pisalo nego zbog toga što su novinari imali više znanja i pazili su što i kako objavljuju", kaže profesor Malović.

Malović smatra da se danas izgubila granica što je etično, a što nije jer se nekoć mrtva tijela, samoubojstva, malodobnici, oproštajna pisma nisu objavljivala. "A naklade su bile veće nego danas", zaključuje profesor.

Crna kronika, na žalost, nije dobar ukus kaže nam predsjednica Zbora sudskih izvjestitelja HND-a, dugogodišnja novinarka Ana Raić Knežević. Objašnjava kako novinarima, koji prate takvu tematiku, nije lako jer izvještavaju o nečemu što je jako teško i nimalo lijepo.

"Vrlo je teško zadržati granicu dobrog ukusa, etičnosti, jer sam sadržaj nije takav. Sam sadržaj nas često ponese, često nas potrese", kaže Raić Knežević.

Doista nije lako novinarima crne kronike držati se svih onih pravila koje novinarstvo od nas traži, no mi novinari koji smo 'dugo o tome', znamo što treba učiniti da nas to ne ponese, kaže Raić Knežević.

Iako ističe da je i Vijeće časti HND-a dalo upute kako nije potrebno da se crna kronika ljudima prenosi do detalja, uz fotografije na kojima je krv i slično, postavlja pitanje što je s ratnim događajima? "I ti su događaji jednako tako i potresni i crni, uznemirujući. Hoćemo li onda, ako se držimo etičkih načela, načela dobrog ukusa, neke stvari zanemariti i tako, možda, dezinformirati javnost", kaže ova dugogodišnja novinarka.

Od crne kronike, na žalost, ne može se pobjeći. I dok profesor Malović tvrdi kako urednici i novinari pišući vijesti o crnoj kronici niti ne otvaraju mogućnost da se pročita nešto drugo, urednik portala Vecernji.hr Dario Markas kaže da to nije točno.

"Crna kronika uvijek je druga, treća rubrika - najčitanija. I kada je nemamo na naslovnici našeg portala, uvijek je čitatelji stave među top 3 najčitanijih", objašnjava Markas.

Nerijetko je crna kronika baš prva vijest portala. Zašto? Markas kao primjer uzima nesreću na zagrebačkim Sveticama koja je potresla Hrvatsku. Kaže - vijest je izazvala veliku emociju javnosti jer su je svi povezali s time što svakodnevno šetamo nogostupom, vodimo djecu u školu i samim time možemo postati žrtve. Zbog toga je to bila velika vijest, smatra Markas.

Mišljenja o 'dobrom ukusu' kada je crna kronika u pitanju, razlikuju se. Ipak činjenica je da je, kada je ova tematika u pitanju, tuga postala 'poželjna roba'.