Osječki poduzetnici Drago Tadić, Damir Ivić i Ramiz Pandžić danas su zbog primanja mita, pomaganja u tom nedjelu te zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju nepravomoćno kažnjeni uvjetno, odnosno radom za opće dobro, a državi uz novčane kazne, moraju vratiti nezakonitu imovinsku korist.

 

Nakon suđenja, započetog na osječkom Županijskom sudu u svibnju prošle godine, Tadić je za primanje mita i zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, osuđen na godinu dana zatvora što mu je zamijenjeno radom za opće dobro, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje za dva sata rada. Tadiću je, na prijedlog Uskoka, izrečena i novčana kazna od 2,1 milijun kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, a sudsko vijeće utvrdilo je kako je okrivljenik kaznenim djelima ostvario ukupnu protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 4,8 milijuna kuna, koju je također dužan vratiti, po pravomoćnosti presude.

Za pomaganje u primanju mita u gospodarskom poslovanju Damir Ivić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, koja mu je zamijenjena radom za opće dobro, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje za dva sata rada.

Ramiz Pandžić je za dva kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, osuđen na zatvorsku kaznu od sedam mjeseci, koja se neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Optužnica je prvookrivljenog Tadića, kao čelnika Uprave građevinske tvrtke "Osijek Koteks", i drugokrivljenog Ivića, direktora marketinga i trgovine te tvrtke teretila da su od prosinca 2004. do studenoga 2006. u Osijeku, u dogovoru, kao uvjet za zaključenje ugovora o kupoprodaji šljunka s obrtom "Santiva", a zatim i Trgovačkim društvom "Frankopan", od trećeokrivljenoga Ramiza Pandžića, vlasnika obrta "Santiva", a poslije člana uprave i direktora "Frankopana", zatražili da im "na ruke" isplaćuje tri kune po svakom isporučenom i naplaćenom prostornom metru šljunka tijekom njihove poslovne suradnje, na što je Pandžić pristao.

U tom razdoblju "Osijek Koteksu" isporučeno je najmanje 840.496 prostornih metara šljunka vrijednog 61,27 milijuna kuna, a okrivljene Tadića i Ivića teretilo se da su, u skladu s dogovorom, od trećeokrivljenog Pandžića, na ime dogovorene nepripadne provizije primili najmanje 2,52 milijuna kuna.

Tadića i Pandžića teretilo se da su, od kolovoza 2005. do kraja prosinca 2006., dogovorili da će Tadić, koristeći se položajem predsjednika uprave "Osijek Koteksa", odobravati izdavanje mjenica tvrtkama trećeokrivljenoga Pandžića, na temelju budućih isporuka šljunka, iako je znao da su Pandžićev obrt i trgovačko društvo u teškoj financijskoj situaciji te da nisu osigurani instrumenti povrata cjelokupne vrijednosti izdanih mjenica.

U tom je razdoblju "Osijek Koteks" Pandžićevim tvrtkama izdao 29 mjenica vrijednih 31,5 milijuna kuna, koje je on najprije eskontirao u bankama koje su novac uplaćivale na račune njegovih tvrtki, a zatim je podizao novac. Pandžić je Tadiću u skladu s dogovorom u 10 navrata predao 2,2 milijuna kuna, a tvrtka "Osijek Koteks" u kojoj je prvookrivljeni bio predsjednik uprave oštećena je za 4,9 milijuna kuna na temelju mjenicama plaćenog, a neisporučenog šljunka.