Ostaju li pedofili, nakon izlaska iz zatvora, trajno u evidenciji ili se iz nje nakon nekog vremena brišu, koliko ih je do sada u Hrvatskoj evidentirano u Registru te je li se i na koji način mještani upozoravaju da pedofil doseljava u njihovo susjedstvo, pitali smo nadležne u Ministarstvu pravosuđa. U odgovoru, koji potpisuje glasnogovornik Sergej Abramov, navodi se sljedeće:

 "U Glavi XVII. Kaznenog zakona propisana su kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, i to: spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina (članak 158.), spolna zlouporaba djeteta starijeg od petnaest godina (članak 159.), zadovoljenje pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina (članak 160.), mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba (članak 161.), podvođenje djeteta (članak 162.), iskorištavanje djece za pornografiju (članak 163.), iskorištavanje djece za pornografske predstave (članak 164.), upoznavanje djece s pornografijom (članak 165.) i teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166.)." 

Dijete je novim Kaznenim zakonom definirano kao osoba koja nije navršila osamnaest godina života (članak 87. točka 7. Kaznenog zakona), sukladno članku 1. Konvencije o pravima djeteta, članku 3. Konvencije Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja te Okvirnoj odluci Vijeća Europe o suzbijanju seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije.

Ako je djelo počinila djetetu bliska osoba slijedi najteža kazna

Zakonodavac je kroz niz propisanih kaznenih djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (ukupno devet), a imajuću u vidu težinu djela, nastale posljedice te dob djeteta, propisao kazne zatvora počevši od kazne zatvora do jedne godine pa sve do one najstrože kazne, odnosno kazne dugotrajnog zatvora.

Najblaža kazna u predmetnoj Glavi u trajanju do jedne godine zatvora propisana je za osnovni oblik kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina propisanim u članku 160. stavku 1. Kaznenog zakona te za kazneno djelo iz članka 161. stavak 2., mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba.

Nadalje, za teža kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta propisane su kazne zatvora u dužem trajanju. Tako je za temeljni oblik kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. predviđena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina zatvora, dok je za teži oblik ovog djela propisana kazna od tri do petnaest godina.
 
Najteže kazne predviđene za počinjenje teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. Kaznenog zakona. Radi se o kvalificiranom obliku kojim se propisuje teže kažnjavanje ukoliko je pojedinim kaznenim djelima iz predmetne Glave Kaznenog zakona djetetu primjerice nanesena teška tjelesna ozljeda ili je narušen njegov tjelesni ili emocionalni razvoj ili je dijete ostalo trudno, ako je u djelu sudjelovalo više počinitelja, ili je djelo počinjeno nad posebno ranjivim djetetom ili je počinjeno od bliske osobe ili osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, ili je počinjeno na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način. U ovim slučaju počinitelj se kažnjava kaznom zatvora od najmanje pet godina, dok je maksimum određen općom odredbom o kazni zatora, u članku 44. Kaznenog zakona, i iznosi dvadeset godina. Ukoliko je kaznenim djelom prouzročena smrti djeteta počinitelj će se kazniti sa najmanje deset godina zatvora ili dugotrajnim zatvorom. Prema čl. 46. Kaznenog zakona kazna dugotrajnog zatvora ne može biti kraća od dvadeset i jednu niti dulja od četrdeset godina.
 
Dakle, u Glavi XVII. Kaznenog zakona koja sadrži kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta najmanja propisana kazna zatvora je jedna godina zatvora za najlakša kaznena djela ove Glave, a najveća kazna zatvora je dugotrajni zatvor tj. četrdeset godina zatvora. Ovisno o težini djela propisani su i različiti rasponi kazni zatvora, od šest mjeseci do pet godina, od jedan do osam godina, od jedan do deset godina, od tri do dvanaest godina, od tri do petnaest godina.
 
U registru počinitelja seksualnih delikata na štetu djece trenutno je 1319 pravomoćno osuđenih

U Republici Hrvatskoj registar počinitelja kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece postoji od 1. siječnja 2013. godine. Naime, u okviru kaznene evidencije nalazi se i popis pravomoćno osuđenih osoba za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i ostalih kaznenih djela koja su taksativno navedena u članku 13. stavku 4. Zakona  o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" 143/12).
 
Donošenjem Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji provelo se usklađenje domaćeg kaznenog zakonodavstva s Konvencijom Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja i s propisima Europske unije o vođenju kaznene evidencije i razmjeni takvih podataka između država članica Europske unije. Usklađenje s navedenom Konvencijom provelo se na način da kaznena evidencija sadržava i popis počinitelja kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, u svrhu da se takvim osobama onemogući ili oteža doticaj s djecom u smislu zasnivanja radnog odnosa ili preuzimanja poslova čije obavljanje podrazumijeva redovite kontakte s djecom.
 
Ovime je naglašena i intencija zakonodavca da propisivanjem novih odredbi, osobito onih koje se odnose na zaštitu djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, omogući korisnicima (školama, vrtićima, udrugama i slično) provjeru svih zaposlenih osoba koje rade u neposrednom kontaktu s djecom. Osnovna intencija zakonodavca bila je proširiti krug osoba i djela koje je potrebno provjeravati kod natječaja za obavljanje poslova koji uključuju redovite kontakte s djecom, kako bi se stvorio učinkovit pravni okvir za preventivno djelovanje u smislu sprječavanja mogućnosti da počinitelji kaznenih djela seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece dođu u kontakte s djecom i eventualno ponovno počine takva kaznena djela.

Dvostruko duži rokovi za rehabilitaciju pedofila

Rehabilitacija za počinitelje navedenih kaznenih djela nastupa po sili zakona protekom dvostruko duljih rokova od onih predviđenih za počinitelje ostalih kaznenih djela, a koji su propisani čl. 19. st. 4. navedenog Zakona. Dakle, temeljem članka 19. stavak 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novoga kaznenog djela, rehabilitacija nastupa po sili zakona kad proteknu ovi rokovi:
– dvadeset godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu dugotrajnog zatvora,
– petnaest godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od deset godina ili težu kaznu,
– deset godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od tri godine ili težu kaznu,
– pet godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od jedne godine ili teže kazne te kazne maloljetničkog zatvora,
– tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora do jedne godine, od dana plaćanja novčane kazne, od dana isteka roka provjeravanja kod uvjetne osude, od dana izvršenja rada za opće dobro i od dana pravomoćnosti odluke o oslobođenju od kazne.
Slijedom navedenog, za počinitelje seksualnih kaznenih djela na štetu djece, navedeni rokovi su dvostruko duži.

Zlostavljači su nam često pred nosom: 90 posto djece zlostavljano je od bliskih osoba, majke, oca, rođaka…

Jesu li zlostavljači češće stranci ili pak djetetu bliske osobe te kako prepoznati signale seksualnog zlostavljanja i pomoći djetetu, pojasnila je za Index prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psiholog – psihoterapeut i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.

"Seksualno zlostavljanje se često događa u našoj neposrednoj blizini. Unatoč uvriježenom mitu da su počinitelji seksualnog zlostavljanja obično djeci strane osobe, djeca su najčešće seksualno zlostavljana od članova obitelji i bliskih prijatelja obitelji. Naime, 90 posto djece je zlostavljano od bliskih i poznatih osoba, od čega jedna trećina predstavljaju roditeljske figure (majka, otac, očuh, maćeha), dok ostatak najčešće čine rodbina i prijatelji obitelji. Upravo je stoga važno napomenuti da česti, važni savjeti poput "nemoj razgovarati s nepoznatim osobama" ili "nemoj sjedati s nepoznatom osobom u auto" nisu dovoljni. To što su počinitelji seksualnog zlostavljanja većinom djeci poznate osobe, ujedno je i razlog zbog kojeg djeca šute, kako ne bi bila "odgovorna" za raspad obitelji ili odlazak bliske osobe (tate, djeda, strica, brata ili kućnog prijatelja) u zatvor. U Poliklinici smo imali 4,5-godišnju djevojčicu kojoj je tata rekao "ako nekome kažeš otići ću i nikad me više nećeš vidjeti". Drugoj djevojčici je djed rekao "ne želiš valjda da djed ode u zatvor pa da baka i mama budu tužni". Time odgovornost za čuvanje obiteljske tajne prebacuju na dijete koje svojom šutnjom zapravo štiti svoju obitelj", pojašnjava dr. Buljan Flander

Poručuje da pravovremenom edukacijom i upoznavanjem sa znakovima seksualnog zlostavljanja možemo spriječiti ili zaustaviti seksualno zlostavljanje djece. Važno je djecu naučiti što je zlostavljanje te da se seksualno zlostavljanje događa i djevojčicama i dječacima. Odrasli pak moraju znati da seksualno zlostavljanje nije samo silovanje, svaki put kada odrasla osoba koristi dijete na seksualan način, riječ je o zlostavljanju.

"Djecu od predškolske dobi treba učiti što su dobri, a što loši dodiri!"

"S djecom razgovarajte o tome da njihovo tijelo pripada samo njima. Objasnite im da ponekad mi dodirujemo druge i drugi dodiruju nas te da su neki dodiri ugodni, kao kad se zagrlimo s dragom osobom. Nakon dobrih dodira osjećamo se dobro i sigurno. Loši dodiri su pak dodiri koji mogu boljeti i povrijediti naše tijelo, kao što je udaranje. Neki dodiri nisu loši premda mogu boljeti, kao kad nam doktor daje injekciju da ozdravimo. Postoje i loši dodiri koji neće povrijediti naše tijelo, ali se nakon njih ne osjećamo dobro, kao kad nas netko dira na način koji nam se ne sviđa. Važno je da dijete shvati da mu vlastiti osjećaj najbolje govori je li neki dodir dobar ili loš. Ako se osjeća nelagodno, znači da je dodir loš i ne mora nikome dozvoliti da ga dira na taj način. Kako bi mogla razlikovati dobre od loših dodira, djecu je potrebno naučiti pravila seksualnog ponašanja", poručuje dr. Buljan Flander.

SAVJETI ZA DJECU:
Imaš pravo reći ne ako te netko dodiruje na način koji ti se ne sviđa.
Intimni dijelovi tijela su oni koji se pokrivaju kupaćim kostimom. Ne smiješ nikome dozvoliti da dira tvoje intimne dijelove tijela osim mami/ tati kad te kupa i doktoru kad te pregledava.
Nije u redu pokazivati svoje intimne dijelove tijela drugima, niti tražiti druge da ti pokažu svoje intimne dijelove tijela.
Niti jedna odrasla osoba ne smije od tebe tražiti da tajiš poljubac, zagrljaj ili diranje. Tajne zbog kojih se osjećamo loše i koje nas muče je u redu povjeriti odrasloj osobi kojoj vjerujemo.
Ako te netko dira na način koji tebi nije ugodan i traži da to ostane vaša tajna, reci to bliskoj odrasloj osobi, na primjer mami, a ako ti ona ne povjeruje, reci drugoj odrasloj osobi kojoj vjeruješ, kao što su teta u vrtiću ili učiteljica. 
Ako ti odrasli ne vjeruju ili se bojiš kako im reći što ti se događa, uvijek možeš nazvati Hrabri telefon na broj 116 111. Čak i ako ti to radi osoba koju poznaješ i voliš, važno je da ispričaš o tome što ti se dogodilo. 

Znak mogu biti proste riječi, crtanje genitalija i prečesto tuširanje

"Čest je simptom da se djeca počinju previše seksualizirano ponašati, ekscesivno masturbirati, pokušava dirati intimne dijelove tijela odraslih osoba. Razlog tome je prerana seksualna stimulacija djece, kao i činjenica da su navikli da zlostavljaču, često bliskoj osobi, vrijede kao seksualni objekti zadovoljavajući njihove seksualne potrebe. Djeca su tada zbunjena i svojim seksualiziranim ponašanjem pokušavaju "zavrijediti" ljubav drugih osoba. Takva djeca znaju rabiti proste riječi, crtati crteže s naglašenim seksualiziranim detaljima, kao i crteže koji pokazuju genitalije kroz odjeću. Prilikom dodira često ne mogu razlikovati emocionalnu bliskost od seksualnog dodira jer im se svaki dodir može čini seksualnim", upozorava dr. Buljan Flander.

S druge strane, djeca, kako tvrdi, mogu reagirati sasvim obrnuto te se neprekidno prekrivati slojevima odjeće, imati obramben govor tijela, pokušavati ostati "nevidljivima" i prikrivati bilo koju naznaku svoje seksualnosti. Jedan od simptoma može biti i često tuširanje, jer djeca imaju osjećaj da će time "isprati" neugodan osjećaj zlostavljanja sa sebe, ponekad je prisutan i strah od zatvorenih vrata, kupaonica ili soba s jednim vratima te strah od fizičkog dodira oko područja genitalija.

Ne tjerajte dijete da svima daje poljubac za laku noć

"U školskoj dobi djeca mogu odbijati hranu ili previše jesti. U samoj školi simptomi mogu uključivati smetnje pažnje, sanjarenje, distraktibilnost, često spominjanje tajni ili seksualnih tema u zadaći ili razgovoru. Česta su i samoozljeđivanja djece kako bi fizičkom boli prikrili psihičku bol koju teže podnose. Znaju ulaziti u problematične situacije, bježati od kuće, čak i pokušavati suicid. Kod male djece posebno treba obratiti pažnju ako odbijaju ostati s određenom osobom. U tim situacijama roditelji često misle da dijete time želi nagovoriti roditelja da ostane s njima te ne shvaćaju djetetovo odbijanje ozbiljno. Kroz razgovor s djetetom treba ispitati zašto ne želi ostati s tom osobom. Također nije dobro djecu tjerati da ljube svakoga za laku noć, čime ih se ne potiče na razvijanje zdravih granica prema svome tijelu", pojašnjava psihologinja.

Umjesto da dijete pretjerano kontrolirate, gradite otvoren odnos

Djeca često vjeruju da su ona sama učinila nešto čime su potaknula počinitelja na zlostavljanje, a to je praćeno osjećajima srama i krivnje. To je, upozorava Buljan Flander, i čest pogrešan stav društva. Djeca nikada nisu kriva za zlostavljanje niti odgovorna za ponašanje odraslih prema njima.

"Ako primijetite seksualno zlostavljanje kod djeteta, pružite mu podršku i dajte mu do znanja da zlostavljanje djece nije nikada krivnja djeteta. Teško je otkriti zlostavljanje jer je šutnja djeteta često uvjetovana prijetnjama tjelesnim ozljeđivanjem, podmićivanjem ili emocionalnim ucjenama počinitelja, koje su dodatno pojačane osjećajem krivnje i srama koji su vrlo česti kod zlostavljane djece. Zlostavljana djeca su često i ovisna o osobi koja ih zlostavlja, koja im je često skrbnik ili vrlo bliska obitelji. Čak i nakon otkrivanja zlostavljanja, dijete može povući sve što je reklo jer bude preplavljeno događajima koji uslijede nakon otkrivanja zlostavljanja. Stoga je od izuzetne važnosti pružiti djetetu podršku i povjerenje te mu dati do znanja da se može osloniti na vas ili druge važne odrasle osobe", poručuje dr. Buljan Flander.

Naglašava da je s porastom broja djece koja danas koriste Internet važno u razgovoru s djetetom naglasiti da sva ova pravila koja se odnose na okruženje, kao što je obitelj, škola, vannastavne aktivnosti i susjedstvo, vrijede i na Internetu, te da nitko nema pravo djetetu slati elektronske poruke seksualnog sadržaja. "Pokazalo se da je mnogo važnije imati otvoren odnos s djetetom, u kojem će se ono osjećati slobodno podijeliti što mu se događa i što ga muči, nego ga pokušavati neprestano kontrolirati i nadzirati, što današnjim ubrzanim razvojem tehnologije postaje i nemoguće", poručuje dr. Buljan Flander. Više informacija o znakovima, otkrivanju i reagiranju na seksualno zlostavljanje djece možete pronaći u brošuri "Kako prepoznati seksualno zlostavljanje" udruge Hrabri telefon te na web stranicama Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.