Bračni par Cerovac na ideju pokretanja muzeja čokolade došao je 2019. godine nakon putovanja po Europi. Od tada do danas razvili su uspješan muzej, okupili hrvatske proizvođače čokolade i pripremili teren za prodaju franšize.

Domagoj Ilija Cerovac i Ružica Božić Cerovac već pune četiri godine vode Muzej čokolade Zagreb. Ideju su dobili kad su se vraćali s djecom s turističkog putovanja po Europi.

Pitali su ih o dojmovima s putovanja, a kći – koja je tad imala 11 godina – rekla je kako je najgori bio muzej čokolade koji su posjetili. Domagoj objašnjava kako su se u tom trenutku muzeji čokolade u svijetu mogli podijeliti na dvije vrste.

Muzeji koje su osnovale tvornice čokolade, uglavnom se fokusiraju na proizvodni proces. Kao primjere ističe Lindtov muzej u njemačkom Kölnu i Zotterov muzej blizu austrijskog Graza. Druga vrsta su oni fokusirani na povijest.

Započeli su razgovor o tome kako bi izgledao dobar muzej čokolade i pretresli sve dobre ideje. Ružica i Domagoj razmišljali su o edukaciji, a sin i kći o doživljaju muzeja. Nakon osmosatne vožnje već su imali koncept koji su smatrali dovoljno dobrim i zanimljivim za širu publiku.

Ideja je bila napraviti muzej u kojem se posjetitelj može kretati od početka do kraja kroz povijest čokolade, koji uzimaju u obzir zemljopis, degustacije, ali nudi i mjesta za fotografiranje. “Nove generacije žele i vizualni element, da sve bude instagramabilno” – pojašnjava Domagoj.

Uslijedilo je razrađivanje koncepta, traženje prostora, investiranje i konačno – pokretanje muzeja u studenom 2019. godine. To nije bio nimalo lak posao, s obzirom da je trebalo nabaviti eksponate što je bio proces kojim se bave i danas.

Neke su nabavljali na aukcijama na kojima se pojavljuju relativno rijetko. Eksponata iz Hrvatske imaju tek oko stotinu, a i to su teško nabavili. Zvečevu je izgorjela arhiva, a Kraš nema fundus. Osim Muzeja grada Zagreba, njih i dva privatna sakupljača, nitko ništa nije ništa čuvao iz hrvatske čokoladne povijesti koja je započela krajem 19. stoljeća.

Osim nabavljanja eksponata, trebalo osmisliti razne detalje, kao i pronaći njihovu idealnu mjeru. U svakoj od prostorija muzeja čuju se zvukovi koji odgovaraju tematici prostorije. Tihi su, pa ih dio posjetitelja čak niti ne percipira.

Cijelim muzejom širi se i vrlo blagi miris čokolade i naranče. Domagoj pojašnjava kako i taj miris mora biti diskretan. Ulaznicu su osmislili sami i unaprjeđivali je kroz – za sada – šest iteracija. Riječ je o papirnatoj kutijici u kojoj se nalaze komadići koji se degustiraju na označenim mjestima u muzeju.

Kroz vrijeme su uočili kako napraviti kutiju koja se najbrže sklapa, koju vrstu čokolade je bolje ponuditi u netekućem obliku i slično.

U muzeju se i čokoladna skulptura teška gotovo pola tone. Naravno, kad su je nabavili, nisu razmišljali o njezinom unošenju u muzej. To je bio popriličan izazov, s obzirom da je niti šest muških osoba nije imalo snage uspraviti, zbog čega su je na kraju rezali i ponovno lijepili.

Za jednu od soba u muzeju, nabavili su i tandem bicikl koji su prilagodili kako bi bio donekle sličan onome iz filma Willy Wonka i tvornica čokolade.

Muzej je odlično startao, a vijest o njemu se proširila velikim brojem medija bez angažiranja ikakve PR agencije. Samo par mjeseci nakon toga nastupio je Covid koji je prekinuo funkcioniranje muzeja.

Kratko razdoblje prije Covida pokazalo im je kako imaju dobru perspektivu, ali je Covid situaciju preokrenuo preko noći. Imali su 10 zaposlenih, zalihu za prvih par mjeseci funkcioniranja i najmodavca koji im je tri najamnine smanjio za 50 posto kako bi im pomogao da prežive.

Nakon toga morali su otpustiti nekoliko ljudi, raditi s gubicima i snaći se prodajom dva stana koji su još bili pod kreditom kako bi zatvorili te kredite i financirati muzej koji je te godine imao gubitak veći od 100.000 eura.

Sljedeća godina donijela je prvu dobit, a 2022. godine kad je Covid bio na zalasku, pokrenuli su i manifestaciju Dani čokolade (od 2023. godine Dani čokolade i kave) koja je nedavno imala svoje treće izdanje.

Prvo izdanje nastalo je u vrijeme kad epidemija još nije bila završena, pa nije bilo jamstva da neće doći do otkazivanja događaja. Zbog toga je na njemu tada nastupilo tek 20-ak najhrabrijih izlagača. Godinu kasnije već ih je bilo oko 50, a ove godine zabilježili su 75 izlagača i 40.000 posjetitelja u tri dana održavanja.

Ružica pojašnjava kako su na ideju organiziranja događaja došli kad su shvatili kako imaju dobre odnose s mnogim malim hrvatskim proizvođačima čokolade, dok se oni međusobno ne poznaju iako se radi o malom krugu ljudi. Sad se već ti ljudi znaju, vidi se dobra energija i nastanak scene koja ranije nije postojala. Već u prvom tjednu priprema za sajam koji se održao ove godine prodali su 60 posto prostora za izlagače. Family mall pokazao se izvrsnim partnerom.