Zadarska županija, Upravni odjel za poljoprivredu, ribarstvo, vodno gospodarstvo, ruralni i otočni razvoj, organizirala je 25. rujna prvi od dva predviđena sastanka za prenošenje znanja i iskustava u sklopu projekta „Adri.SmArtFish – Valorisation of SMall-scale ARTisanal FISHery of the Adriatic coast, in a context of sustainability“, u prostoru Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Zadar.

Projekt „Adri.SmArtFish“ financira se iz programa Interreg V-A Italija – Hrvatska, a njegova je provedba započela 1. siječnja 2019. godine i trajat će do 30. lipnja 2021. godine. Opći cilj projekta je jačanje uloge priobalnog ribolova na području GSA 17 i to u skoroj budućnosti potičući inovacije unutar konteksta „plavog rasta“ kroz usvajanje pristupa upravljanja temeljenog na ekosustavu. 

Svrha sastanaka je razmjena znanja i mišljenja o statusu priobalnog ribolova u našem području, te rasprava o mogućim problemima i prilikama istog.

Na sastanku je sudjelovalo dvadeset predstavnika iz Zadarske županije, Ministarstva poljoprivrede, Hrvatske gospodarske komore, sa sveučilišta i IZOR-a, te iz raznih ribarskih obrta, zadruga i LAGUR-a. 

Prvu prezentaciju održala je dr.sc. Krstina Mišlov Jelavić iz tvrtke Mišlov d.o.o. koja je angažirana kao vanjski stručnjak Zadarske županije na projektu. Tema prezentacije su bile ankete provedene među ribarima priobalnog ribolova s područja Zadarske i Šibensko-kninske županije. Prof.dr.sc. Sanja Matić Skoko s Instituta za oceanografiju i ribarstvo, koji je ujedno i jedan od projektnih partnera, sudionike je pobliže upoznala s projektom, te aktivnostima koje će se događati u projektu kroz idućih nekoliko mjeseci. Po završetku izlaganja otvorena je aktivna rasprava u kojoj su sudjelovali svi sudionici. 

Na početku rasprave se konstatiralo kako postoji nekoliko različitih definicija priobalnog ribolova.

Prema definiciji FAO organizacije priobalni ribolov je kategorija obiteljskog ribarstva koje koristi malu količinu kapitala i energije, te relativno mala ribarska plovila koja odlaze na kratka ribolovna putovanja u blizini obale. Dok definicija koja se koristi u Europskoj komisiji kaže da je priobalni ribolov segment flote plovila duljine do 12 metara koji obavlja ribolov pasivnim alatima i plivaricama. Prof.dr.sc. Sanja Matić Skoko  pojasnila je da je za potrebe ovog projekta priobalni ribolov definiran kao kategorija ribarstva s plovilima do 12 metara koja koriste pasivne alate, te se svi analizirani podaci kroz provedene ankete i statistički podaci odnose se na ovu kategoriju ribolova.

Ribari su također ukazali na problem nelojalne konkurencije kao jedne od većih prepreka za postizanje cijene na tržištu. Razlog tomu je što se u neregistriranom ribolovu love količine koje su veće od dozvoljenih, te dolazi do nelegalne prodaje. Zbog nelojalne konkurencije pada cijena ribe na tržištu, stoga ribari moraju povećati napor i količinu ulova kako bi mogli opstati po takvim nižim cijenama, pa ekonomska održivost ribara postaje upitna. Na osnovu rasprave zaključeno je kako bi bilo dobro da se povećaju kontrole na moru, iskrcajnim mjestima i restoranima.

Ukazano je i na poteškoće u prometu ribom te prvoj prodaji. Sukladno propisima, vaganje ukupnog ulova se mora obaviti na iskrcajnom mjestu prije transporta, prve prodaje ili skladištenja. Za vaganje je odgovoran prvi kupac koji mora biti registriran kod nadležnog tijela, a evidencija vaganja se mora dostaviti u roku  24 sata od samog vaganja. Kako je ova kategorija ribolova specifična jer se radi o manjim dnevnim količinama ulova i ribarima koji žive na udaljenim lokacijama, prvenstveno na otocima, dolazi do problema s transportom jer se kupcima ne isplati dolaziti po manje količine, a za skladištenje ulova je potrebno zadovoljiti  propise o sigurnosti hrane.

Prema propisima ulov mora biti skladišten u odobrenom objektu, plovilu ili vozilu. Za odobravanje ili registraciju takvog objekta potrebna su znatna financijska sredstva što je za ribare iz ove kategorije često veliki problem. Prema zajedničkoj ribarstvenoj politici naglasak se stavlja na organizacije proizvođača, odnosno udruživanje ribara kako bi se olakšalo financiranje.

U slučaju priobalnog ribolova to je zapravo vrlo teško provedivo, zbog velike dislociranosti ribara i nemogućnosti povezivanja (mali broj ribara na udaljenim mjestima), stoga bi trebalo razmisliti o drugačijem, individualnom pristupu kod ove kategorije ribolova.

Osim o negospodarskom ribolovu i problemu prve prodaje razgovaralo se i o drugim prijetnjama i prilikama priobalnog ribolova, te se uvidjela važnost komunikacije ribara ne samo s javno pravnim tijelima, već i sa svim ostalim dionicima.

Također konstatiralo se i kako je priobalni ribolov iznimno značajan za mala ribarska mjesta, možda ne toliko na razini cijele države, ali njegova važnost očituje se u tome što nema isključivo ekonomsku vrijednost već socio-ekonomsku vrijednost.