Hrvatska je, čini se, rekorder po broju korisnika povlaštenih mirovina. Prema podacima HZMO-a ima ih više od 175.000, ili otprilike svaki sedmi korisnik mirovina.

Naravno, velik broj umirovljenika po posebnim propisima posljedica je razvoja hrvatske države i društva, iza kojih je i razoran i dugotrajan rat. Međutim, Hrvatska je, za razliku od drugih zemalja u EU, znatno proširila obuhvat korisnika povlaštenih mirovina, za čiju će isplatu u ovoj godini, prema podacima HZMO-a, izdvojiti oko šest milijardi kuna, piše Novac.hr.

"I druge zemlje imaju ono što zovemo povlaštenim mirovinama, ali dok kod njih pravo na te mirovine ostvaruje po nekoliko tisuća ljudi, kod nas broj korisnika doseže 175.000. Posebno su se zemlje mediteranskog kruga ‘istaknule’ u davanju posebnih mirovinskih prava političarima", pojašnjava Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije.

"Mirovine po posebnim propisima velik su uteg i za mirovinski sustav i za hrvatsku politiku u budućnosti", upozorava Damir Novotny, ekonomski analitičar.

Osim političara, pravo na povlaštenu mirovinu u Hrvatskoj ima velik broj drugih skupina. Tu su, primjerice, akademici, čija prosječna mirovina, prema posljednjim dostupnim podacima HZMO-a, iznosi više od 8800 kuna. Pravo na mirovinu po posebnim propisima ostvaruju i branitelji iz Domovinskog rata, koji mjesečno u prosjeku, prema podacima HZMO-a, primaju malo manje od 5750 kuna, te pripadnici HVO-a s prosječnom mjesečnom mirovinom nešto manjom od 3100 kuna.

No, u skupinu korisnika povlaštenih mirovina ulaze i službene osobe u policiji i pravosuđu, kao i radnici na poslovima razminiranja, zatim domobrani iz Drugog svjetskog rata i bivši politički zatvorenici. Tu su i pripadnici bivše JNA, nekadašnji članovi republičkih i saveznih tijela bivše države, kao i sudionici NOR-a.

Na kraju, u kategoriju korisnika mirovina po posebnim propisima ulaze i rudari iz Labina, pa radnici koji su bili izloženi azbestu i članovi posada brodova. Ukratko, radi se o vrlo širokom krugu ljudi, koje ne možemo svesti pod zajednički nazivnik, ni po osnovi po kojoj primaju mirovinu, ni po iznosu mirovine.

"U Hrvatskoj 15,5 posto ukupnog broja korisnika mirovina čine korisnici koji su pravo na mirovinu ostvarili pod povoljnijim uvjetima. Između povlaštenih i ‘običnih’ prosječnih mirovina postoji jaz kojem najviše pridonose tzv. saborske mirovine, mirovine redovitih članova HAZU-a i braniteljske mirovine.Povlaštenost se ne odnosi samo na visinu mirovina, nego u pravilu i na kraći radni vijek od ostalih korisnika mirovina. Ranim umirovljenjem smanjuju se prihodi od doprinosa, ali i gube radno sposobni ljudi iz radno aktivne skupine. Razlike između povlaštenih i nepovlaštenih korisnika mirovina uzrokuju nejednakosti i nepravednosti u sustavu, ali i sve više opterećuju državni proračun, te bi stoga nositelji vlasti trebali preispitati visine mirovina povlaštenih kategorija i kontrolirati ukupan broj njihovih korisnika", upozorila je još prije deset godina Marijana Bađun iz Instituta za javne financije.

Slična upozorenja Hrvatskoj godinama stižu i od međunarodnih institucija i iz EU. No uzme li se u obzir da se ovdje radi o stečenim pravima, koja su, uz to, predmet političkih odluka, stručnjaci su skeptični i da se išta značajno može promijeniti.

Bejaković ističe da bi država bi trebala poraditi na tome da se broj povlaštenih umirovljenika više ne povećava. Novotny, pak, upozorava da se u slučaju povlaštenih mirovina, zapravo, i ne radi o pravim mirovinama, nego o transferima iz državne blagajne prema pojedincima i kućanstvima.

To znači, dodaje, da bi korisnike povlaštenih mirovina trebalo izuzeti iz HZMO-a i prebaciti u proračun. Time bi, ističe Novotny, mirovinski sustav bio održiviji, a korisnici povlaštenih mirovina ovisili bi o političkim odlukama. Novotny predlaže i da se ostvarivanje prava na mirovinu po posebnim propisima ostvaruje tek kada pojedinac stekne pravo na odlazak u mirovinu na temelju dobi, čime bi se potaknulo da dulje ostane u svijetu rada, piše Novac.hr.