Najnoviji podaci Eurostata pokazuju da 3,8 posto građana Europske unije starosti između 20 i 64 godine, dakle radne dobi, živi i radi izvan svojih matičnih država.

Prije deset godina bilo ih je 2,5 posto, a pokazalo se da postoci značajno variraju među različitim članicama EU-a, pa tako tek 1 posto Nijemaca radne dobi radi izvan Njemačke u nekoj drugoj članici Unije, dok je u Rumunjskoj taj broj skoro 20 posto.

Pokazalo se i da su građani EU-a s tercijarnim obrazovanjem, što znači da su završili fakultet ili visoku školu, mobilniji od onih slabije obrazovanih. Među onima koji su se preselili zbog posla u neku drugu članicu EU-a, tercijarno obrazovanje ima 32 posto, a oni su i češće zaposleni - 76 posto građana EU-a s tercijarnim obrazovanjem je zaposleno, dok je zaposlenost u EU 72 posto.

No iza birokratsko-statističkog pojma “mobile citizens”, odnosno “mobilni građani”, zapravo se krije i uznemirujuća istina o masovnom iseljavanju najobrazovanijih ljudi iz nekih članica Europske unije koje će dugoročno osjećati negativne posljedice takvog odljeva mozgova. 

Najviše radno sposobnih u dobi između 20 i 64 godine se iselilo iz već spomenute Rumunjske, druga je Litva (15 posto od sveukupnog radno sposobnog stanovništva), dok je Hrvatska na trećem mjestu (14 posto), Portugal na četvrtom (13,9 posto), a Latvija na petom mjestu (12,9 posto).

Građani se zbog posla najmanje iseljavaju iz Njemačke, Velike Britanije, Švedske i Francuske

Nasuprot njima su Njemačka, čijih je samo 1 posto radno sposobnih građana otišao raditi u neku drugu članicu EU-a, a slijede Velika Britanija (1,1 posto) te Švedska i Francuska koje dijele treće mjesto s 1,3 posto.

Nije nimalo iznenađujuće da je stopa zaposlenosti iseljenih Hrvata mnogo viša nego ona Hrvata koji su ostali u domovini, 79,8 u odnosu na 63 posto, a slični odnosi vrijede i za iseljene građane Španjolske, Italije, Grčke i Poljske.

Sveukupno se iz Hrvatske u druge članice Europske unije, zaključno s podacima za 2017. godinu, iselilo 348 tisuća radno sposobnih građana, a među njima je nešto više od 60 tisuća onih koji su visokoobrazovani. Ipak, u toj kategoriji je najgora situacija u Portugalu, koji ima najvišu stopu rasta iseljenih građana s visokim obrazovanjem, čak 78 posto.

Treba napomenuti da je sloboda kretanja radnika jedna od temeljnih vrijednosti Europske unije, no neravnoteže među članicama pokazuju da bi neke države mogle u budućnosti kolabirati od masovnog iseljavanja stanovništva zbog loše ekonomske situacije.