Može li se zaštitom oslića obnoviti neke druge vrste poput škrpine, fratra? Kako spriječiti 50 posto ribara da love na crno? Mogu li se uopće spasiti staništa zbog silnih mreža koje se nalaze u moru?

Ribar Igor Kralj iz Baške Vode koji ima već 17 godina iskustva nedavno je s kolegama ribarima sudjelovao na Susretu ribara u Rapcu i odgovorio na ova, ne pretjerano optimistična pitanja, prenose vijesti.rtl.hr

"Ne trebaju nam  znanstvenici da i sami ne vidimo da je stanje u Jadranu katastrofalno. Međutim, bojim se da će biti jedino gore, bolje nikako. U području gdje ja ribarim, većinom u priobalnom pojasu, poremećena je kompletna bioravnoteža. Riblji fond na nekim područjima i ne postoji", kazao je pa nadodao:

"Kad naletite na ribu veću od 30 dekagrama ravno je dobitku na lotu. Što se tiče same obale, zar zadnjih 10, 15, 20 i više godina nismo prekrili kompletna riblja staništa. Gdje na obali, ne računajući otoke, imate više od 500 metara netaknute obale? Gdje su nekad postojali glamci, kosmeji, špari danas je pustinja. Nećemo valjda tvrditi da su samo ekonomski isplative ribe bitne u moru", komentirao je. 

Pritom je naglasio kako bi bacanje i dizanje mreža trebalo bolje kontrolirati.

Kralj smatra kako je ribarenje u priobalnom području već sada skoro neisplativo. 

"Nešto se postiže strahovitim povećanjem ribolovnih alata, ali to je već sad kontraproduktivno. Neke vrste su već sad dovedene do kraja. Škarpina od kile do 30 metara dubine postala je egzotika. Ribari su bili gladni i prije sto godina, i prije pedeset, i danas, i bit će za pedeset godina", smatra Kralj.