Građani Europske unije prosječno troše 0,7 kg meda godišnje, a budući da je proizvodnja manja od potražnje, jedino je rješenje uvoz od kojeg se 50 posto odnosi na Kinu, koja je postala najveći svjetski proizvođač meda. Međutim, nesrazmjer količine proizvedenog meda i porasta broja košnica ukazuje na porast proizvodnje nekvalitetnog, lažnog meda koji je prisutan i na hrvatskom tržištu.

Prema podacima Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu, proizvodnja meda u Kini u razdoblju od 2000. do 2014. godine porasla je za 88 posto zahvaljujući izvozu, no istovremeno se broj kineskih košnica u istom vremenskom periodu povećao za samo 21 posto.

Kako Kinezi uspijevaju proizvesti četiri puta više meda od predviđenog?

Tajna se krije u kineskom načinu proizvodnje. Nezreli med skuplja se dok je još rijedak, s visokom koncentracijom vode. Zatim se umjetno suši, ostatci smole se eliminiraju filtriranjem, pelud se može odstraniti ili dodati kako bi se prikrila zemlja podrijetla i dodaje se sirup da bi se postigle različite tržišne cijene. Takav med, koji nema puno veze s prirodnim medom koji svi očekuju, stiže i na hrvatsko tržište. 

Znantno kvalitetniji med koji Hrvatska izvozi ima cijenu između 3 i 3,5 eura, a uvozi med čija je cijena od 2 do 2,5 eura, što ukazuje da je riječ o medu koji vjerojatno nema visoke standarde kakvoće. 

Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić nedavno je iznio podatak da hrvatski proizvođači, njih oko 11,5 tisuća s više od 500 tisuća košnica, ovisno o sezoni i klimatskim uvjetima, godišnje proizvedu od 8 do 11 tisuća tona meda. “Oko tisuću tona meda uvezemo, što znači da ima prostora za povećanje proizvodnje, ali dobar dio i izvezemo”, rekao je. 

Tih tisuću tona meda koje uvezemo uz nekvalitetu imaju još jedan velik problem - označavanje o kojemu govori ministar. Med je reguliran Direktivom o medu u EU-a, ali zahtjevi za deklariranjem podrijetla vrlo su niski. Na deklaraciji može jednostavno pisati “mješavina meda iz EU-a” (mješavina iz više od jedne zemlje članice), “mješavina meda izvan EU-a” (mješavina iz više od jedne zemlje izvan EU-a) ili “mješavina meda iz EU-a i zemalja izvan EU-a”.

Znanstvenici su testirali 2264 uzorka meda iz svih zemalja EU-a te Norveške i Švicarske. Za oko 20 posto meda koji je bio označen kao mješavina meda ili čisti med iz EU-a sa zemljopisnim podrijetlom države članice sumnja se da sadrži dodani šećer.

"Veće količine meda koje vidite na policama u EU-u imaju deklaraciju “EU i ne-EU med”, što znači da nema standarda. Informacija na deklaraciji potrošačima ne govori ništa osim da med nije s Marsa", rekao je Walter Haefeker, direktor Asocijacije europskih uzgajivača pčela, za EurActiv, prenose vijesti.rtl.hr