Možemo bez mnogih stvari u životu, ali bez hrane ne možemo, ona je naša potreba i zato ne smije postati luksuz, kaže Pankretić

S ministrom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Božidarom Pankretićem Vjesnikovi novinari razgovarali su u četvrtak nakon radne sjednice šireg sastava Povjerenstva za praćenje cijena hrane, na kojoj je upozoreno na globalna kretanja cijena energenata i hrane koja ne mogu zaobići Hrvatsku. Stoga je prvo pitanje bilo hoće li hrana postati luksuz?

- Možemo bez mnogih stvari u životu, ali bez hrane ne možemo, ona je naša potreba i zato ne smije postati luksuz. Nažalost, isto tako moram reći da je vrijeme jeftine hrane prošlo. To je činjenično stanje, o tome ne odlučujemo mi, niti bilo koji pojedinac, na to utječu globalne promjene. Neki od tih procesa sigurno su klimatske promjene koje su dovele do toga. U posljednje vrijeme prečesto dolazi do elementarnih nepogoda, suša, poplava, tuča, pijavica kakvih, pa i kod nas, nekad nije bilo. To izravno utječe na našu »tvornicu pod vedrim nebom«. Mnogoljudne zemlje, poput Kine i Indije, troše sve više hrane. Kako raste standard u tim zemljama, raste i potreba za hranom.

Evidentno je, a mnoge bilance to pokazuju, da će i ove godine biti nedostatno hrane za cijelo čovječanstvo na Zemlji. Kako smo svi zajedno postali jedno tržište, promjene na jednom kraju svijeta utječu na drugi kraj. Kad se bilo gdje pojavi nedostatak hrane, on će zasigurno utjecati na situaciju u Hrvatskoj. Ključno je što se poljoprivreda sve više koristi za proizvodnju energenata. Etanol se dobiva od kukuruza i drugih poljoprivrednih kultura koje mogu poslužiti, uljana repica koristi se za biodizel i na taj način postaju svojevrsna konkurencija hrani. SAD, a o tome je čak govorila i Hillary Clinton u svojoj predizbornoj kampanji, ulaže na desetke milijardi dolara u taj sektor zbog sigurnosti u energetici i energetskoj bilanci. Sve to dovodi do nedostatka hrane, što će izazvati veću potražnju, a onda i više cijene.

• Koje će mjere pokrenuti vaše Ministarstvo kako bi se donekle suzbili ti negativni trendovi?

- Moram spomenuti mjere koje su donesene još u prošloj godini zbog šteta izazvanih sušom koje se pokušalo sanirati sa 450 milijuna kuna, što je u konačnici djelovalo i na smirivanje cijena. Poduzeli smo niz kratkoročnih mjera radi zaustavljanja divljanja određenih cijena, kao što je interventna potpora robnim proizvođačima jer i na taj način želimo spriječiti ono što nam se dogodilo prije nekoliko godina s kupusom. Najprije ga je bilo previše, a onda ga sljedeće godine proizvođači nisu sadili pa se dogodilo obrnuto i cijena kupusa je divljala. Takve situacije želimo spriječiti, ali puno su važnije dugoročne mjere, one čiji se efekt neće vidjeti za mjesec dana. Naime, konačni je rezultat unosna poljoprivredna proizvodnja. Uvijek smo poljoprivredu gledali kao nisko dohodovnu, kojoj je nužna bila velika potpora. Sada mogu slobodno poručiti: Investirajte u proizvodnju, u nove tehnologije, moderne farme, proizvodnje s visokim prinosima... Ovo je velika šansa za poljoprivrednu proizvodnju u Hrvatskoj. Moramo maksimalno krenuti s investicijama. Sve resurse i potencijale koje imamo, moramo stavljati u funkciju proizvodnje, najprije za domaće tržište, a onda za izvoz.

• Kako ćemo tu šansu iskoristiti u kontekstu približavanja ulaska u EU? Sasvim će se sigurno od nas tražiti određene reforme, ali i nametnuti obveza da uvozimo dio poljoprivrednih proizvoda iz zemalja Unije.

- To su paralelni procesi. Mislim da smo bili vizionari pri donošenju ovog proračuna. Maksimalno smo se koncentrirali na kapitalna ulaganja i na taj dio investicija. Konkretno, svakom tko investira u poljoprivredu, država će vratiti 40 posto novca. Dali smo jasan znak da se krene i to ne samo iz razloga da se prilagodimo, već da budemo efikasni i konkurentni. Ako te kriterije ispunimo, ne trebamo se ničega bojati. Očekujem da ćemo isto učiniti i u sljedećem proračunu pa mogu reći da i na taj način nastojimo preduhitriti ono što nas očekuje ulaskom u EU. S druge strane, idemo prema globalnim ciljevima koji su se postavili pred nas. Tu nema alternative, stvari su čvrsto postavljene.

• Mislite da naši poljoprivredni proizvodi mogu biti konkurenti na svjetskoj razini?

- Ne mislim, siguran sam u to! To dakako ne znači da ćemo biti konkurentni u proizvodnji banana, riže ili kave, no imamo puno proizvoda s kojima smo konkurentni. Na prvom je mjestu kukuruz, pa pšenica. Tu su i maslinovo ulje, vina i agrumi. Na te se proizvodnje nadovezuje stočarstvo u kojem imamo tradiciju, znanje, a sad već i visoku tehnologiju. Ukratko, ja sam u tom pogledu veliki optimist.

• Tom optimizmu vjerojatno u prilog ide i slučaj Poljske. Poljoprivrednici su najviše bili protiv ulaska u Uniju, a na kraju su najviše profitirali!

- Da smo o ovim stvarima razgovarali prije pet godina ili kad je Poljska ulazila u EU, bio bih skeptičan jer nije bilo spomenutih globalnih pokazatelja. Primjerice, sjetimo se proizvodnje pšenice u nas. Mi smo morali platiti kunu, a svjetska cijena je bila dvostruko niža. Danas su se stvari okrenule. Svjetske cijene su znatno iznad i ulaganje nam se isplati. U toj situaciju ne trebamo biti zabrinuti za poljoprivrednu proizvodnju, ali moramo za ruralni razvoj seoskih prostora. Svjesni smo stanja na selu i mjere idu u tom smjeru. Netko tko ima hektar pšenice ne može konkurirati na svjetskom tržištu. Od kamenjara do močvara, nove površine moramo pretvarati u poljoprivredno zemljište. Potrudit ćemo se oko toga. Na kraju krajeva, ne moraju se svi ljudi koji žive na selu baviti poljoprivredom; 25 posto hoće, 25 posto će kombinirati i imati mješovito gospodarstvo, 25 posto će raditi u uslužnim djelatnostima, a 25 posto će živjeti na selu i raditi u gradu. Ali moramo stvoriti preduvjete i »društvenu infrastrukturu«, a onda će to naše selo procvjetati.

• Hoće li neminovno uvođenje visokih tehnologija na kraju uništiti tradicijske domaće proizvode?

- Ni najmanje! Nema šanse! Hrvatska poljoprivreda mora biti specifična. Ona ima svoj brend i mora ga sačuvati. Nikad nećemo krenuti u smjeru tzv. farmerske proizvodnje gdje se gubi duša domaćeg proizvoda. Uz visoku proizvodnju za koju imamo šansu, trebamo imati i određene brendove, tradicionalne proizvode. U Austriji je 16 posto poljoprivredne proizvodnje ekološko, a tim putem treba krenuti i Hrvatska. Tu se uključuje i turizam. Nije nam dovoljan broj noćenja, već želimo imati i elitni turizam, a za to su nam potrebna najbolja domaća jela i pića.

• To često čujemo. Možemo li već ove sezone takvo što i očekivati?

- Pravilnikom o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane napravili smo, recimo to tako, malu revoluciju. Time smo poručili ugostiteljima da će gostu morati reći odakle hrana potječe. Građani će sami odlučivati žele li robu iz uvoza ili domaću i tako dio odgovornosti za pitanje treba li nam veći uvoz preuzeti na sebe. U budućnosti ćemo sigurno morati posebno istaknuti one ugostiteljske objekte u kojima se jede prava, kvalitetna, domaća hrana i pije vrhunsko domaće vino. Oni će, sasvim sigurno, imati više cijene, ali i svoje goste. Moramo se okrenuti sami prema sebi i iskoristiti tu šansu. No to neće biti ni lako niti jednostavno. Neće se preko noći dogoditi čudo.

• Josip Friščić ponovo je izabran za predsjednika HSS-a unatoč špekulacijama s početka mandata Vlade da dio haesesovaca neće pozdraviti ulazak u koaliciju s HDZ-om?

- Treba imati vjeru u vodstvo stranke, a vodstvo mora biti odgovorno prema ukupnom članstvu. Mora postojati nekakvo povjerenje jer kad bi se svaka odluka vagala na nekakvom referendumu članstva, vodstvo ne bi trebalo ni postojati. Neki su htjeli pridobiti haesesovce na lijevu ili desnu stranu, vodeći se prema njihovim, možebitnim, preferencijama, međutim odmah se uvidjelo da to neće imati većeg uspjeha u stranci.

Sadašnja je skupština još jednom potvrdila da baza vjeruje svom vodstvu i predsjedniku Friščiću. On je doveo novi vjetar u njedra HSS-a i pokrenuo našu brodicu u jasnom smjeru. Naše programe definirali smo još prije izbora i sve nejasne stvari otklonili ranije. Neki su htjeli zamutiti vodu pa su bezuspješno pokušavali baciti koji klip pod noge. Nije bilo pitanje hoće li HSS definirati neke stvari, već hoće li HDZ sastaviti Vladu s HSS-om ili će neki drugi, koji su čučali sa strane, uskočiti na to mjesto. Ova izborna skupština potvrdila je da smo u ovom teškom vremenu dobro vodili HSS. Neki kažu da nam je pao rezultat. I jest. Imali smo devet zastupnika, a sada šest, ali u mnogim izbornim jedinicama izgubili smo za mali broj glasova. Treba napomenuti da druge stranke koje su bile u političkom centru, danas su marginalizirane.

• Kako gledate na teze da su HSS i HSLS svojevrsna oproba u Vladi i da se niste uklopili?

- Smatram da HSS i HSLS nisu oporba, već Vlada zajedno funkcionira na svim razinama i provodimo načela koja smo odredili. Imam vrlo pozitivan osjećaj prema izazovu koji je pred nama i kojem idemo.