Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) tijekom rujna posao su tražila trojica vozača ručnih kolica, no za njih se nije našao poslodavac

Lovac na mrave, dizajner brze hrane ili razbijač jaja - sve su to neobična zanimanja na čiji se spomen u najmanju ruku rastegne osmijeh na licu i nakratko zaškaklja maštu kako bi bilo baviti se takvim poslom, piše Vjesnik

No, to su stvarni poslovi, nerijetko dobro plaćeni, a ljudima koji se njima bave vjerojatno donose više zabave nego umora. Primjerice, dizajner hrane je često zanimanje u SAD-u, gdje je industrija brze hrane najrazvijenija, a dizajneri su zaduženi za osmišljavanje novih oblika peciva, mesa i povrća te njihove nove kombinacije.

A za osmišljavanje novog izgleda sendviča s prženom piletinom treba im i do godinu i pol dana. Lovac na mrave radi ono što i sama riječ kaže - skuplja mrave za popularne mravlje farme, dok razbijač jaja razdvaja žumanjke od bjelanjaka, jer niti jedan stroj ne može to obaviti tako spretno kao ljudska ruka. Ali i u Hrvatskoj postoje neobična zanimanja.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) tijekom rujna posao su tražila trojica vozača ručnih kolica, no za njih se nije našao poslodavac. Posla nije bilo ni za 11 čistača natpisa, jednog kočijaša, dvojicu čistača cipela, trojicu biljetera i prodavača na priredbama, kao ni za petoricu garderobijera. Ipak, najgore je sigurno beračima šumskih plodova kojih je na Zavodu u rujnu bilo 80, a poslodavca ni za lijek.

Možda je strpljenje ključ njihova uspjeha, te se možda pojave poslodavci i za njih. Bolje prolaze pastiri, jer se za 21 nezaposlenog pastira nudilo 16 radnih mjesta. Šest sjekača šiba i trske borili su se za samo jedno ponuđeno radno mjesto, a sigurno najbolje prolaze kupališni radnici kojih, s obzirom na potražnju, ni nema dovoljno.

Sve su to neobična zanimanja za koja postoji službena evidencija, no ono što je možda nama neobično drugim narodima ne mora biti.

Isto bi i neka nama najuobičajenija zanimanja vani ocijenili krajnje simpatičnim. U SAD-u ne znaju što je dimnjačar, te ga opisuju kao ugledno, ali pomalo romantično zanimanje u Europi. Kada bi Amerikanci znali da dimnjačari nose i sreću ako ih netko sretne te se primi za dugme, možda bi i oni uveli to zanimanje.