I dok njemačka vlada, da američku niti ne spominjemo, aktivno razmatra korištenje sredstava poreznih obveznika kako bi pomogla krizom ugrožene sektore gospodarstva, njihovi hrvatski kolege idu sasvim suprotnim smjerom

Naizgled solidnih 2,3% dnevnog rasta vrijednosti, koliko je jučer namaknuo Crobex, ovoga puta sasvim u skladu s raspoloženjem europskih ulagača, zasigurno ne može zadovoljiti apetite malobrojnih ulagača koji posljednjih dana demonstriraju odanost tržištu kapitala, nadajući se zaustavljanju negativnog trenda, piše Seebiz.eu .

A zapravo je riječ o najboljem rezultatu Crobexa na dnevnoj razini još od početka studenoga, s kojim pod ruku ide i jedan od najlošijih rezultata u kategoriji redovnoga prometa tijekom studenoga, na najbolji način signalizirajući apatiju u koju je upalo domaće tržište kapitala i još uvijek vrlo visoku averziju spram rizika investitora. Da stvar bude još gora, uvjerljivih motiva za optimizam svakim je danom sve manje, a pritom glavinjanje državnih dužnosnika nimalo ne pomaže.

Osobito kada se licitacija očekivanih stopa gospodarskog rasta odvija s negativnim predznakom, donoseći sve niže i sve tmurnije scenarije za iduću godinu. Tako je, eto, i potpredsjednik Vlade Polančec najednom, praktički preko noći, zauzdao svoj 'nepopravljivi optimizam', označivši rast od 2% u 2009. godini „teško ostvarivim". Što samo rijetkima predstavlja nekakvo iznenađenje, a samo po sebi i nije odveć alarmantno. Puno veći problem je neodgovornost Vlade koja se proteklih godina manifestirala primjenom ekspanzivne fiskalne politike, pa su, paralelno s rastom prihoda, rasli i rashodi, osiguravajući provođenje populističkih mjera pored kojih nije bilo mjesta za konsolidaciju javne potrošnje.

A to u ovom trenutku predstavlja veliki problem. Jer da je Vlada, imajući na umu nominalno vrlo nepovoljne makroekonomske indikatore koji Hrvatsku (s pravom) stavljaju u grupu 'rizičnih zemalja', aktivno provodila drugačiju, dugoročno orijentiranu strategiju, sada bi imala na raspolaganju kakav-takav manevarski prostor. No ovako se sada nalazi u poziciji da u uvjetima značajnog poskupljenja dostupnih izvora financiranja, koji su, uzgred budi rečeno, sve oskudniji, ponajprije mora osigurati uvjete za daljnje zaduživanje. I na taj način potezi Banskih dvora uvelike odudaraju od politike koju provode brojne razvijene zemlje, oslanjajući se upravo na mjere fiskalne politike kako bi stimulirale ekonomsku aktivnost. Eliminiranje proračunskog deficita vjerojatno jest mjera koja može donekle popraviti perspektivu državnih obveznica, no famozno 'stezanje remena' ničim ne olakšava neugodan položaj korporativnog sektora, godinama naviknutog upravo na izdašnu potporu javne potrošnje.

I dok njemačka vlada, da američku niti ne spominjemo, aktivno razmatra korištenje sredstava poreznih obveznika kako bi pomogla krizom ugrožene sektore gospodarstva, njihovi hrvatski kolege idu sasvim suprotnim smjerom, a sve zato što izdašni proračunski prihodi, ostvareni minulih godina, nisu korišteni kako bi se neutralizirala (ili barem donekle poboljšala) nepovoljna pozicija Hrvatske u kontekstu visokog zaduženja. Ono što nije napravila svih ovih godina, vladajuća garnitura sada planira napraviti u nekoliko mjeseci, kako bi iskamčila nešto povoljnije uvjete novog zaduživanja, ne shvaćajući da je pravi problem upravo ovo potonje.