Razlika u dugoročnim kamatama između skupe Hrvatske i jeftine eurozone od čak 3,6 postotnih bodova najveća je još od 2003. naovamo

Prosječna kamatna na dugoročni kredit poduzećima u Hrvatskoj u ožujku iznosila je 7,8 posto, a u eurozoni 4,2 posto. Kamatni prosjek kod kratkoročnih kredita iznosio je 8,79 posto u RH, u eurozoni 3,1 posto.

Razlika u dugoročnim kamatama između skupe Hrvatske i jeftine eurozone od čak 3,6 postotnih bodova najveća je još od 2003. naovamo, od kada je moguće pratiti paralelnu statistiku, piše Novi List.

Što se tiče kratkoročnih kredita, podaci su još porazniji za domaću privredu. Dok je tvrtka s područja eurozone, dakle iz bilo koje od zemalja u kojoj je službeno sredstvo plaćanja euro, za, primjerice, kratkoročni kredit za likvidnost s dospijećem do godinu dana u ožujku mogla ugovoriti kamatu od svega 3,10 posto, ovdašnje tvrtke nisu imale izbora nego prihvatiti kamatu od visokih 8,79 posto. I još biti sretne da su novac uopće uspjele dobiti!

Jer, u prvom kvartalu ove godine gotovo je cijeli prirast plasmana banaka ugrabila država, kojoj je od ukupno odobrenih 10, pripalo čak 8,8 milijardi kuna. Tvrtkama su ostale samo mrvice, i to, kako je vidljivo iz usporednih podataka, vrlo skupe mrvice. Uglavnom, razlika između prosječne kamate na kratkoročni kredit u Hrvatskoj i eurozoni u ožujku je iznosila čak 5,69 postotnih bodova ili - više no dvostruko.

Ne treba posebno pojašnjavati kakav je to uteg za ionako nejako hrvatsko gospodarstvo i koliko su domaće tvrtke već samo po kamatama u startu zakinute u odnosu na »kolege« iz eurozone.

Loše je to i s aspekta konkurentnosti domaće privrede, koja je bankama, od kada su prodane, ionako uvijek bila zadnja rupa na svirali. Krediti su se većinom odobravali za potrošnju građana uz još više kamatne stope. Zato i imamo toliki dug i deficit, ali sve je to već stara priča o kreditnoj distribuciji koja se vodila samo s ciljem maksimizacije bankarskih profita, bez da se mislilo na makroekonomske ciljeve države.

S takvim se ponašanjem godinama borio HNB, koji, doduše, nije propisao selektivne mjere da se više daje privredi a manje ostalima, jer bi se to tumačilo kao »udar na slobodu tržišta«, ali je zato beskompromisno pokušavao smanjiti mogućnost zarade banaka na kamatnoj arbitraži, raznim netipičnim mjerama, kapitalnim restrikcijama, za što je uvijek dobivao po nosu od MMF-a i drugih zapadu bliskih institucija. No, i sada, u jeku gospodarske krize, strane banke svojoj privredi snižavaju kamate kako bi joj olakšale život i potaknule je na razvojni ciklus, a svojim ovdašnjim »podružnicama« čini se nalažu da našim poduzećima kamate povećavaju i tako dodatno na njima zarade.