'Nezahvalno je govoriti o konačnoj cijeni sve do finalnog projekta. Naša predviđanja su da bi se samo za energetski dio projekta trebalo izdvojiti oko 80 milijuna kuna', rekao je za tportal Željko Jurilj

Zagrebačka tvrtka GEOen u vlasništvu Željka i Dragana Jurilja preuzela je od Ine i HEP-a projekt gradnje geotermalne elektrane na Velikoj Cigleni pokraj Bjelovara. Danas uspješni poduzetnici u prošlosti su bili povezivani s krim-miljeom, a Dragan je bio poslovni partner kontroverznog generala Vladimira Zagorca.

Jurilji su se u projekt iskorištavanja bjelovarskih geotermalnih izvora uključili na samom njegovu početku 2006, i to kao predstavnici izraelsko-američke tvrtke Ormat Systems, priznatog svjetskog proizvođača opreme za geotermalne elektrane. Tada su osnovali tvrtku GEOen, kojoj je Ina povjerila izradu rješenja postrojenja na Velikoj Cigleni.

HEP odabrao drugi projekt, Ina još nije donijela konačnu odluku

U HEP su potvrdili da su odustali od iskorištavanja geotermalne energije na Velikoj Cigleni.

'HEP je u jesen 2007. naručio studiju isplativosti i nakon analize rezultata tih studijskih istraživanja i elaboracija HEP je odlučio da na ovom projektu neće nastaviti aktivnosti, već da će se usmjeriti prema daljnjem razvoju projekta iskorištavanja geotermalne energije na lokaciji Lunjkovec-Kutnjak blizu Koprivnice', rekao je za tportal glasnogovornik HEP-a Radomir Milišić.

Iz Ine su tek kratko poručili kako će o eventualnom prepuštanju geotermalnih polja tvrtki GEOen odluku donijeti nakon što provedu cjelovitu analizu svih relevantnih činjenica i podataka.

Ina, HEP i grad Bjelovar prije dvije godine namjeravali su zajednički pokrenuti projekt korištenja geotermalne energije, s tim da je Ormat bio zainteresiran za investiranje u gradnju i opremanje elektrane. Ina je u posao trebala uložiti svoje bušotine, a HEP je trebao platiti izradu studije isplativosti. Međutim, nakon što je ona izrađena, a i svoj obol je dala sve snažnija recesija, državne tvrtke odlučile su se povući iz čitave priče, a jedini zainteresirani ostali su Jurilji.

U HEP-u su tada procjenjivali da u projekt u prvoj fazi treba uložiti oko 500 milijuna kuna, a u drugoj još milijardu kuna. Vruća voda, čija je temperatura viša od 175 stupnjeva Celzijevih, a protok 83 litre u sekundi, koristila bi se kaskadno. Nakon elektrane, voda bi se iskorištavala u industrijskoj sušionici voća i povrća, za grijanje staklenika, ribogojilište i na kraju u toplicama. Bilo je i ideja da se koristi za grijanje Bjelovarčana, ali se od toga odustalo zbog neisplativosti.

'Nezahvalno je govoriti o konačnoj cijeni sve do finalnog projekta. Naša predviđanja su da bi se samo za energetski dio projekta trebalo izdvojiti oko 80 milijuna kuna', rekao je za tportal Željko Jurilj.

Do sada je GEOen, prema njegovim riječima, na izradu projekata, za što su angažirali zagrebačku tvrtku Enerkon, i kupnju zemljišta potrošio 3,9 milijuna kuna. Od privatnih vlasnika otkupili su četiri i pol tisuće metara kvadratnih poljoprivrednog zemljišta, od čega je dvije i pol tisuće kvadrata predviđeno za energetsko postrojenje. Cijenu po kojoj su otkupili zemlju nije htio otkriti.

'Ne želim s tom informacijom izlaziti u javnost, jer to ne bi bilo pošteno prema vlasnicima. Svi oni su vrlo rado prodali zemlju, jer je i onako nisu mogli koristiti jer je u krugu bušotina. Zbog toga su od Ine dobivali godišnju naknadu. S njima smo potpisali ugovor u kojem im jamčimo isplatu naknade odnosno razlike u cijeni između poljoprivrednog zemljišta i onog u rangu poslovne zone. Naravno, kada pogon zaživi i počnemo prihodovati sredstva', objasnio je Jurilj.

Iako se nadao da će i Ina i HEP financijski ući u projekt, nije previše razočaran što su od toga odustali. Ina je, ustvrdio je, vrlo fer postupila, jer im je, nakon povlačenja, ustupila bušotine na korištenje. Nakon što im ministarstvo gospodarstva iza dozvolu za eksploataciju polja, prethodnicu rudarske koncesije, znat će koliko i na koji način će vratiti Ini njezina sredstva uložena u bušotine.

'Inu ćemo isplatiti kroz koncesijsku cijenu. Procjene su da je vrijednost bušotina 96,6 milijuna kuna, što znači da su skuplje od same elektrane. Osim toga, trebat će uložiti još 27 milijuna kuna da bi se bušotine dovele svrsi, a za to ćemo angažirati Inine stručnjake. Bez poticaja od države kroz povlaštenu cijenu struje, čitav biznis ne bi bio isplativ', rekao je Jurilj.

Otkupna cijena struje iz geotermalnih izvora trenutačno je 1,37 kn/kWh. Za usporedbu, prosječna cijena 'obične' struje je oko 50 lipa. Ugovor s Hrvatskim operatorom tržišta energije potpisuje se na 12 godina, nakon čega je proizvođač prepušten sam sebi. Ipak, Jurilj se nada da će i nakon toga dobivati barem 60-70 lipa od države kao razvojni bonus.

Njegov je cilj završiti svu projektnu dokumentaciju, potpisati ugovor o otkupu struje kao garanciju te tako pripremljen projekt ponuditi financijskim institucijama. Zasad kao glavnog financijera vidi Omart Systems, ali traži i druge ponuđače, jer 'poslovna strategija ne dozvoljava oslanjanje na samo jedno mjesto'.

Interes su zasad pokazali Erste banka i Europska banka za obnovu i razvitak. O omjeru učešća, tek bi se trebalo razgovarati.

'Planiramo se kreditno zadužiti što je moguće više na ime tvrtke i da kroz proizvodnju i svoj rad to otplaćujemo i da ne uzimamo partnere. No ako to bude neophodno da dođemo do kreditnih sredstava, kao što Erste traži 30 posto učešća, onda bi svako prema svojim ulaganjima imao i tolika prava u tvrtki. Mi nismo nikakvi bogataši. Imamo projekt koji se bazira na hrvatskom resursu i želimo to eksploatirati. Ne tražimo potrošački kredit, već proizvođački kredit. Možda je to jedan novi pristup za ovu zemlju', uz smijeh je rekao Jurilj, koji je nedavno imenovan za voditelja Grupe za geotermalnu energiju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Prije četiri mjeseca, njegova tvrtka GEOen od ministarstva gospodarstva dobila je prethodnu energetsku suglasnost. Zatražili su i pomoć od Fonda za zaštitu okoliša te se nadaju da će do kraja godine imati građevinsku dozvolu u rukama. Prema Juriljevim procjenama, geotermalna elektrana kod Bjelovara snage pet MGW (megavata) trebala bi početi s radom za dvije godine. Ako se ispoštuje taj rok, tada će to biti prvo postrojenje toga tipa u Hrvatskoj.