Uvijek smo mislili da poduzetnici malo rade, a sad radimo i po 12-13 sati dnevno

'Ajmo, pa di puklo da puklo. To smo rekli kad smo dobili otkaze, a na kraju nije puklo nego se sve lijepo spojilo', riječi su jednog poduzetnika koji danas ima svoju tvrtku i koji se poput još nekih, čije vam priče donosimo, uspješno nosi s krizom.

"Kada smo dobili otkaz, kolega i ja nismo imali drugog izbora. Znali smo da od burze sreće nema, pa smo rekli: 'Ajmo, pa kud puklo da puklo.' No, nije puklo nego se lijepo spojilo. Posudili smo od roditelja 4.000 eura, pomogli su nam prijatelji i otvorili smo tvrtku za tapeciranje namještaja", priča 25-godišnji Filip Pedišić, suvlasnik prije godinu dana osnovane tvrtke Nova design.

Po struci stolar, s kolegom Davorom Babinom (30), danas uz radionicu ima i salon namještaja otvoren u zadarskom poduzetničkom inkubatoru.

"Uvijek smo mislili da poduzetnici malo rade, a sad radimo i po 12-13 sati dnevno. Kad smo krenuli morali smo uređivati prostor i sve smo napravili vlastitim rukama. Bilo je trnovito, no da moram ponovno odlučivati učinio bih isto", priča Filip. Ipak, ističe kako je za to potrebno imati hrabrost i ideju.

"A mi smo je imali. Danas drugi imaju ideje za svoj namještaj, a mi se trudimo da im ispunimo sve njihove zamisli i po tome smo posebni", kaže, dodajući kako od svog posla živi i nikome nije dužan, osim roditeljima koji mu neće staviti ovrhu.

Da u krizi treba imati i hrabrosti i ideju, potvrđuje i slučaj Ilije Gregorića iz Starog Grabovca nedaleko od Novske. Njegova gotovo cijela obitelj dobila je 1993. otkaz u tadašnjem kombinatu Kony, pa su zajedno odlučili krenuti u biznis.

"Nije mi bilo lako. Tada sam imao 55 godina. Prvo sam s kolegom otvorio pakirnicu zrnastih proizvoda, koju on i danas vodi, a potom smo na ime kćeri otvorili obrt za izradu replika narodnih nošnji, vezova s narodnim motivima, marama...", priča Ilija, koji je tkalačke strojeve i znanje naslijedio od majke.

Kasnije je, kaže, prolazio razne edukacije, pa i sam postao instruktor za tkanje i vezenje, da bi na kraju za svoj rad supruga i on dobili i nagradu na sajmu Eko-etno u Zagrebu. Danas su oboje u mirovini, no i dalje rade. Njihove proizvode traže razna kulturno-umjetnička društva, a ono u Starom Grabovcu vodi i sam Ilija.

Za razliku od Ilije, Filipa i Davora, Ivana Željema u pokretanje biznisa  nije natjerala nužda. On je uoči same krize 2008. napustio položaj direktora u jednoj grafičkoj tvrtki i u Zagrebu otvorio tvrtku za hortikulturu i gradnju Vibero.

"Meni statusni simboli ništa ne znače. Što će mi posao u kojem previše izgaram, a zauzvrat ne dobivam puno. Sad kad radim posao koji volim i za koji sam se školovao, budim se i liježem sretan. I umoran. Jer posla ne nedostaje", priča Ivan, ističući kako posla uvijek ima za one koji žele raditi.

"Ja kopam kanale sa svojim ljudima i ruke su mi uvijek prljave", dodaje, napominjući kako s njim radi i supruga, a da u tvrtku ulažu onoliko koliko zarade. Dok ne prebrode krizu, a onda će dalje. "Realan sam i čvrsto stojim na zemlji", kaže Ivan, napominjući kako se u posao ne smije ulaziti s namjerom da se obogati nego da se od njega živi. Dodaje kako to nije prvi put da je napustio siguran posao i otišao u nešto što bi drugi nazvali neizvjesnim.

Njegov stav dijeli i obrtnica Ivanka Čačić, koja je nakon frizerskog salona u Sisku prošle godine pronašla vrijeme za učenje i prekvalifikaciju, te otvorila i kozmetički salon u Lekeniku.

"Svi oni koji krenu s tim da će se obogatiti krenu krivo. Ja sam se puno naradila i namučila, ali, eto, otplatila sam dva obrtnička kredita i sad otplaćujem treći. U 39. godini, uz dvoje djece, ponovno sam uzela knjige u ruke, prekvalificirala se i proširila poslovanje, a do kraja godine, uz malo sreće, ići ću i dalje", kaže Ivanka, koja je obrtnica punih 14 godina. Oko sebe, kaže, vidi brojne ljude koji se ne mogu pokrenuti i kojima treba reći da se uz hrabrost i dobru volju i rad puno toga može.

Primjera uspješnih ljudi koji su u kriznim situacijama, pa i u gospodarskoj krizi u zemlji, sami uspjeli svojim radom i trudom ima puno. Oni bi mogli biti poticaj ostalima koji se nađu u nevolji da ne očajavaju nego da krenu dalje. Jer odvažni pobjeđuju, rekao bi Filip s početka naše priče, prenosi danas.hr