Povećani broj turističkih dolazaka i noćenja ove bi godine, za razliku od lani, mogao donijeti i bolji financijski rezultat. Analitičari očekuju da bi se prihodi mogli približiti brojci od sedam milijardi eura, ali to je još uvijek daleko od pretkriznih godina

Po fizičkim pokazateljima, ova će turistička godina biti jedna od najuspješnijih u povijesti Hrvatske, ali hoće li generalno biti uspješna, pokazat će kraj godine, poslovni rezultati turističkih i ugostiteljskih tvrtki, zaposlenost, plaće i investicije u tom sektoru, kao i drugi povezani sektori, poput prometa, trgovine...

Prošla 2010. je, po analizi Hrvatske narodne banke, završila s oko 6,2 milijarde eura prihoda od turizma ili padom od oko dva posto u odnosu na 'strašnu kriznu' 2009, a za ovu godinu je realno očekivati približavanje prihodu od sedam milijardi eura.

Kako se već događalo u hrvatskom turizmu, fizički porasti još ne znače i porast prihoda, ali iako stidljivo, iz raznih turističkih segmenata ove godine, od kampova, hotela, preko agencija, privatnog smještaja i ugostitelja, dolaze ipak ocjene o 'nešto većoj turističkoj potrošnji'.

Ove godine turistima se, priznali neki ili ne, ipak nudi malo više sadržaja nego ranije, što uz nešto bolju smještajnu strukturu s više kvalitetnih hotela i drugih objekata na razini četiri i pet zvjezdica, podupire očekivanja da bi ukupno turistička potrošnja mogla biti 'nešto veća'.

Fizički pokazatelji za srpanj, kao i najave za kolovoz, pozitivni su, a obećavajući su i trendovi za jesen i do kraja godine, posebno u segmentu turističkih organiziranih dolazaka grupa te kongresa i drugih poslovnih skupova.

No, u svemu tome ostaje pitanje kakva je razina postavljenih očekivanja od turizma, i kako je moguće da svake godine iznenađuje ono što se podrazumijeva i što je gotovo sigurno - da će turisti u ljetnim mjesecima doći i da je u njihov prihvat upregnut ogroman broj ljudi koji odrađuju sezonu i uslužuju turiste?

Reći će mnogi, bolje i sedam nego pet-šest, da, bolje išta nego ništa, ali što je sedam ili i deset naspram 14-15, koliko bi se, tvrde stručnjaci, moglo zaraditi...

Italija od turizma zarađuje više od 35 milijardi eura, pa iako nema Vatikan, Firencu, Veneciju, Rim i ostalo, Hrvatska ima svu silu zaštićene svjetske kulturne i prirodne baštine, a o ljepotama i čistoći hrvatskog Jadrana i drugih dijelova zemlje te dobrim ljudima da se i ne govori.

 

Kako postati uspješniji i konkurentniji?

Brojne su ideje kako bi hrvatski turizam mogao stvarno postati uspješniji i konkurentniji, s većim prihodima i plaćama, a većina ih se sažima u nekoliko važnih odrednica.

Prije svega, potrebno je produljiti sezonu na više od sadašnjih tri i pol do četiri mjeseca godišnje, u destinacijama osmisliti turističke i druge sadržaje te atrakcije i ponuditi ih i u drugim dijelovima zemlje, izvan Jadranskog mora i sunca, na čemu ipak još uvijek hrvatski turizam dominantno počiva.

Za produljenje sezone i stvaranje novih sadržaja i proizvoda na razini cijele godine potrebno je također hitno i stvarno, a ne samo na papiru, turističke zajednice preustrojiti i organizacijski usmjeriti u destinacijske menadžment organizacije (DMO), koje će u suradnji s destinacijskim menadžment kompanijama (DMC) odnosno turističkim agencijama činiti sve za motivaciju turista na dolazak.

Tome bi odlično pomoglo i da se u Hrvatskoj što prije izgradi nekoliko otočnih zračnih luka te bar jedan zabavni park za cijelu obitelj i sve uzraste (nešto poput Gardalanda ili slično). Također, nužno je da se turizam rastereti od brojnih i nepotrebnih poreznih, fiskalnih i još više parafiskalnih nameta. To ne samo da umanjuje rezultate poslovanja nego i direktno utječe na investicije u turizmu, posebno one dugoročne i ozbiljnije.

Potrebno je i promijeniti odnos države i stanovništva spram turizma jer se samo deklarativno govori o pomoći i važnosti tog sektora, dok je on ustvari vječna krava muzara, čijom se zaradom neki bogate, ali najčešće krpaju obiteljski budžeti i proračunske rupe svih nesposobnih dosadašnjih vlada.

Važno bi bilo i konačno jače povezivanje turizma i poljoprivrede, što zasad baš i nije slučaj jer se proizvodi za turističku prehranu uglavnom uvoze (jer su jeftiniji i dostupniji), dok zastarjela i neopredijeljena poljoprivreda u Hrvatskoj istodobno propada, uzalud trošeći silne državne poticaje koje nitko ne kontrolira.

Uz dobrodošle privatne investicije, država treba što hitnije riješiti problem ruiniranih hotela u svom vlasništvu. Još je 16 hotelskih kuća u većinskom državnom vlasništvu, koje zbog ogromnih gubitaka, dugovanja i zapuštenosti te neriješenih imovinsko-pravnih odnosa nitko ih ne želi kupiti, pa ih većina dalje propada i već su gotovo 20 godina mrtvi kapital. U zadnje tri godine nijedna od tih tvrtki nije prodana zbog 'čudnih i nezakonitih igara' fonda za privatizaciju.

Treba urediti, bolje kontrolirati i poboljšati kvalitetu privatnog smještaja koji u Hrvatskoj čini skoro 50 posto smještajnih turističkih kapaciteta (ili oko 500 tisuća kreveta), a prema grubim procjenama, oko 20 posto tih kapaciteta iznajmljuje se turistima u zoni sive ekonomije, poluilegalno ili nelegalno. Privatni smještaj radi kad, koliko i kako hoće, bez standarda i zvjezdica, opravdavajući se često cijenama nižim od hotelskih, što baš i nije sasvim točno, posebno ove godine.

U osnovi, i ma tko što mislio, unatoč pomacima na bolje u zadnje tri-četiri godine, hrvatska turistička ponuda nije se puno promijenila u posljednjih desetak godina, kao ni percepcija Hrvatske kao turistički jeftinije zemlje s ponudom sunca i mora, uz, naravno, časne izuzetke pojedinih odredišta i turističkih tvrtki koje su uz velike investicije tržištu uspjele nametnuti novu, kvalitetniju, pa i cjelogodišnju ponudu.