"Ova godina će biti još gora od 2011.", prognoza je Josepha Stiglitza, dobitnika Nobelove nagrade i vodećeg svjetskog ekonomskog stručnjaka.

Da bi se krizi napokon stalo na kraj, tvrdi Stiglitz, Amerikanci moraju odustati od političkih prepucavanja i omogućiti stimuliranje gospodarstva državnim novcem kako bi smanjili nezaposlenost. Istovremeno, europske zemlje moraju shvatiti da proračunski rezovi ne mogu rezultirati gospodarskim rastom.

I jedno i drugo je, tvrdi Stiglitz u analizi objavljenoj u dnevnom listu The Scotsman, vrlo malo vjerojatno. Kriza će se stoga samo produbiti, a problemi u eurozoni i SAD-u mogli bi imati negativan utjecaj i na tržišta u razvoju poput Brazila ili Kine.

Politika i ideologija koče nužne reforme

"U međuvremenu, dugotrajni problemi kojima se više nitko ne bavi, poput klimatskih promjena ili rastuće nejednakosti, nisu nestali. Neki su se čak i pogoršali", upozorava Stiglitz. Pokušaj rješenja ovih dugotrajnih problema, smatra Stiglitz, mogao bi ponuditi rješenje i kratkotrajnih problema.

Ulaganje u "zelene" ekonomske grane ne bi bilo samo važan korak u borbi protiv globalnog zatopljenja, već bi stimuliralo rast na tržištu rada. Također, promjena porezne strukture na način da se više oporezuju oni najbogatiji reducirala bi nejednakost i omogućila državi poticanje programa za zapošljavanje.

"Zabrinjavajuće je što politika i ideologija, posebno u SAD-u, neće dopustiti takve reforme. Fiksacija na deficit rezultirat će rezovima u potrošnji za socijalu, čime će se nejednakost povećati. Isto tako, privlačnost ekonomske teorije koja zagovara uklanjanje potencijalnih barijera u proizvodnji onemogućava veće poreze za bogate", piše Stiglitz.

Čak i S&P protiv mjera štednje!

Dobra je vijest tek da problema koje predstavlja politika "stezanja remena" više nisu svjesni samo prekaljeni kejnzijanci poput Stiglitza ili njegovog prijatelja Paula Krugmana. Negativnu stranu mjera štednje, čini se, počinju uviđati i veliki igrači na financijskom tržištu, poput bonitetne agencije Standard & Poor's.

"Proces reformi koji se zasniva isključivo na politici proračunske štednje sa sobom nosi rizik od samouništenja. Mjere koje je eurozona dosada poduzela u rješavanju dužničke krize pokazale su se nedovoljnima". Ovo upozorenje koje je S&P odaslao nakon što su smanjili kreditni rejting čak devet europskih država zvuči gotovo paradoksalno.

Upravo su agencije za određivanje rejtinga, naime, bile bitan faktor u odluci europskih lidera da pribjegnu mjerama štednje i ograničavanju proračunske potrošnje. Smanjenje deficita postao je prioritet u europskim političko-gospodarskim krugovima upravo zbog očuvanja kreditnog rejtinga. Iz S&P-a sada kažu da to nije dovoljno, ali ne predlažu alternativni pristup.

Hrvatska između čekića i nakovnja

Što to znači za Hrvatsku? Ukoliko je Stiglitz u pravu, a u njegovu prognozu doista ne treba sumnjati, hrvatsko gospodarstvo nalazi se "između čekića i nakovnja". Vlada Zorana Milanovića rezove je najavila upravo u cilju očuvanja kreditnog rejtinga, čiji bi gubitak značio porast kamata na državni dug i pravu gospodarsku katastrofu.

Međutim, za rezove kakvi su potrebni, u vidu rasterećenja državnog proračuna od troška kojeg predstavljaju "uhljebljeni" kadrovi u državnoj upravi i javnim firmama, te lažni branitelji i invalidi za koje su rezervirane brojne socijalne privilegije, ni nova Vlada nema hrabrosti. Umjesto toga pristupa se rasprodaji državne imovine, što je vidljivo iz najavljene privatizacije HPB-a i Croatia osiguranja. Prodajom "obiteljskog srebra" rupa u državnoj blagajni kratkoročno se može začepiti. Ali dugoročno, takav pristup vodi samo prema gospodarskoj depresiji.