Biznis

Izlaz sve teži

Španjolska i Grčka ne vide izlaz iz krize

Španjolska i Grčka ne vide izlaz iz krize

Dok Europska unija prima Nobelovu nagradu za mir bori se i s optužbama kako je upravo ona zaslužna za tešku ekonomsku i dužničku krizu iz koje mnoge zemlje sve teže nalaze izlaz.

Španjolska i Grčka na vrhu su ljestvice. Prosvjedi na ulicama Atene i Madrida, građani nastupaju sve agresivnije i žele znati odgovor na pitanje: hoće li ikad izaći iz krize? Donosimo priče iz Španjolske i Grčke.

Formiranje nove grčke Vlade u lipnju probudilo je optimizam građana. No sve je ostalo na tome. Očekivanja i obećanja su jedno, stvarnost je ostala ista.

"Ono što su napravili jest uveli još oštrije mjere štednje koje su najteže pogodile najsiromašnije članove društva. Većina nas je prihvatila ozbiljnost situacije, ali i činjenicu da će nam biti još i gore", kaže nam 35-ogodišnji Yiorgos Toumanidis, koji je bez posla već dvije godine.

Vratio se u roditeljsku kuću, no sreću bi rado potražio negdje drugdje. Kriza je uzrokovala emigraciju mlađeg radno sposobnog stanovništva koje novu priliku traži vani. I on je jedan od njih i priznaje - kriza nas je promijenila.

"Promijenili smo način života; ljudi koje znam više nisu materijalisti kao što su bili ranije. Mnogi su se okrenuli poljoprivrednoj proizvodnji, vratili na selo, počeli saditi, obrađivati vrt", kaže Yiorgos.

Teret krize lomi se na leđima najsiromašnijih, slaže se i Hillary Siebert Schwartz. Rodom Amerikanac u španjolski Vigo doselio je 2000. godine. Za Vladu nema lijepih riječi.

Novac su dali bankama, Vlada ga je potrošila, bez da je kontrolirala korupciju i nepotizam. Tako se mnogo novca slilo u projekte iza kojih su stajale političke stranke, a razni političari su dalje namještali natječaje i pumpali milijune eura u projekte svojih rođaka. Kao rezultat toga smo bankrotirali", smatra Siebert Schwartz.

Udarac po džepu ovaj je profesor engleskog jezika itekako osjetio.

"Socijalni programi su ukinuti, srezan je novac za obrazovanje. Državni službenici i učitelji oni su koji bi trebali podnositi žrtve; kao neki oblik domoljubne geste da spasi situaciju. Problem je što oni koji traže te geste su korumpirani političari koje pitam: koliko je domoljubno biti korumpiran? Nitko ne postavlja ta pitanja, osim na ulicama...", kaže Siebert Schwartz.

Prosvjednici, smatra, još uvijek nisu dobro organizirani, a zbog medijske blokade njihova poruka često nije jasna, dodaje.

"Njihov je slogan da to nije kriza već "una estafa", što znači pljačka, prijevara... No, mediji su istrenirali javnost da bude ograničena te očekuje "jako pametna" i direktna rješenja. Zbog toga ljudi misle da prosvjednici samo rade nered i ne znaju što hoće...", dodaje Siebert Schwartz.

I dok Vlade poručuju kako rade na izlasku iz krize građanima je to je slaba utjeha, zaključuje Yiorgos.

Ima optimizmna jer postoji potreba za optimizom, u konačnici uvijek ćemo biti optimisti bez obzira koliko teško bilo. No duboko u sebi svjesni smo da se stvari neće promijeniti nabolje, upravo suprotino- bit će još i gore", poručuje Yiorgos.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.