Prelaskom Ine u suvlasništvo mađarskog MOL-a i preuzimanjem pravne stečevine Europske unije, Hrvatska od tekuće godine više nije u mogućnosti svoje izvore nafte i plina davati na istraživanje i iskorištavanje jedino Ini, piše slobodnadalmacija

Kako bi razbila monopol Ine na izvore nafte i plina, Vlada je koncem prošle i početkom ove godine krenula u izmjene zakona. U saborskoj proceduri već je Zakon o rudarstvu, a drugi važan zakon, Zakon o ugljikovodicima, u pripremi je i također bi se uskoro mogao naći u proceduri.

Što se želi postići?

Ispraćajući Zakon o rudarstvu u Sabor, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak poručio je da će se ovime stvoriti konkurencija, ubrzati procedura izdavanja koncesija i zaštititi koncesionare od ponavljanja natječaja za izvore u koje su već uložili značajna sredstva.

No, domaći stručnjaci okupljeni u Hrvatskoj udruzi naftnih inženjera i geologa i akademici iz iste branše upozoravaju da su odredbe dvaju ključnih zakona za razvoj domaće energetike međusobno potpuno neusklađene, a u brojnim primjerima i dijametralno suprotne. Akademik Mirko Zelić, predsjednik Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa, pojašnjava za "Slobodnu" zašto je nužno da ti zakoni budu usklađeni.

- Zakonom o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika uređuje se procedura javnog natječaja, dozvole za istraživanje, koncesije za eksploataciju, ugovori, naknade, porezi i slično. A sve ostale aktivnosti u procesu istraživanja i eksploatacije ugljikovodika - rezerve, projektiranje, izvođenje rudarskih radova, gradnja objekata i stručno rukovođenje - utvrđuju se Zakonom o rudarstvu. Nužno je stoga da ta dva zakona budu usklađena i time provediva - ističe Zelić.

Koncesije od 10 posto

Prema stajalištima HUNIG-a i akademika, ključno je pitanje tko će u ime države sklapati ugovore o istraživanju i iskorištavanju nafte i plina, a oni ističu kako te ovlasti moraju biti jedino u nadležnosti Vlade. Predlažu i osnivanje agencije za mineralne sirovine jer procjenjuju da državna uprava nema dovoljno znanja za obavljanje upravnih i stručnih poslova u pripremi i provođenju javnih natječaja za koncesije, kao i za nadzor koncesionara.

Agencija bi, prema njima, pripremala i provodila natječaje i predlagala Vladi najpovoljnijeg ponuditelja. Također bi određivala i naknadu za iskorištavanje ugljikovodika, a u HUNIG-u drže da bi gornji iznos naknade bio između deset i 12 posto vrijednosti pridobivenih ugljikovodika. Čini se da vladajući nisu skloni osnivanju nove agencije jer je, prema predloženom Zakonu o rudarstvu, Ministarstvo gospodarstva nositelj svih poslova u ime države u području izdavanja koncesija na izvore mineralnih sirovina, pa tako i kada je riječ o nafti i plinu.

Ina sada ima 59 koncesija

Doduše, u Zakonu se navodi da je nadležno ono ministarstvo koje je zaduženo za rudarstvo, što se, kao što pokazuju brojne rošade ministarstava u zadnjih 20 godina, može i promijeniti. I potonji detalj upućuje na to da je riječ o strateškom zakonu koji će u bitnome odrediti sudbinu domaćih izvora nafte i plina, stoga su moguća razna iznenađenja.

Trenutno Ina koristi 59 koncesija na istraživanje i iskorištavanje izvora nafte i plina u Hrvatskoj, ne računajući izvore geotermalne vode. Postojeće Inine koncesije nalaze se u gotovo svim dijelovima zemlje, kao i u epikontinentalnom pojasu, odnosno u sjevernom Jadranu.

SD/eZd