Nakon što je ministar financija, Slavko Linić, najavio skori rebalans državnog proračuna za 2013. na nižu razinu državne potrošnje, ali i novo veće zaduživanje na američkom tržištu vrijednosnica, visoka je vjerojatnost da će Hrvatska u petoj godini najteže gospodarske krize u svojoj mirnodopskoj povijesti izbjeći otvoreni bankrot državnih financija, ali ne i potonuće na još nesagledivo duboko drugo depresijsko dno, piše novilist

Jer, nakon što je i američka agencija Moody's snizila hrvatski kreditni rejting na najniži, krajnje rizični status, glavni akteri na domaćoj političkoj sceni moraju napustiti marketinška zamagljivanja, te nazvati ovo krizno stanje pravim imenom, kako bi pripremili javnost ili za dugi niz bolnih reformi i višegodišnjih odricanja, ili za skori bankrot, iza kojeg slijedi višegodišnje dužničko ropstvo pod protektoratom MMF-a.

Uspiju li Linićevi manevri radi kupovanja vremena i osiguranja što većeg državnog investicijskog kapitala za pokretanje novog investicijskog ciklusa u krajnje suženim financijskim okolnostima, kolo sreće moglo bi se već 2014. okrenuti na hrvatsku stranu. Ne uspiju li, Hrvatska će u četvrtom tromjesečju biti prisiljena na traženje stand-by sporazuma sa MMF-om i na reprogramiranje većeg dijela državnih dugova. No, uspiju li, bit će to - podudari li se sve i s hrvatskim ulaskom u Europsku uniju - paradoksalna kruna cjelokupne hrvatske četvrtstoljetne tranzicije iz socijalizma u kapitalizam i iz SFRJ u EU.

Iz socijalizma u - bankrot

Jer, nije li ključni argument za napuštanje samoupravnog socijalizma s pretežno društvenim vlasništvom bio u tome da su privatni kapital, privatna inicijativa i privatno poduzetništvo neusporedivo uspješniji mehanizam za svestrani razvoj zemlje? A sada, kad je - nakon 20 godina od početka privatizacije najkvalitetnijih gospodarskih i bankarskih potencijala - Hrvatska u gotovo nerješivoj, već petogodišnjoj depresiji, jedini joj je spas izgledan u novim državnim investicijama i u državnom poduzetništvu. Jer, eto - privatni, pretežno strani vlasnici i poduzetnici, izvoznici u Hrvatsku te ovdašnji kreditori i trgovci, koji su u suradnji s lokalnom hajdučijom na svim poduzetničkim razinama u međuvremenu ovdje izmuzli više-manje sve što im je došlo pod ruke, ne žele ulaziti u tobože riskantne poslove s preostalim domaćim poduzetnicima, pogotovo ne u proizvodnju za izvoz, pa pomalo ovdje osvojeni kapital sele na svoje matične, prekogranične adrese.

Ministar financija Slavko Linić je u prošla tri dana u više javnih istupa istaknuo da Vlada ima odgovore na primjedbe koje je u svojem izvještaju naveo Moody's - jer, konsolidira privatni sektor kroz predstečajne nagodbe, ohrabruje ulaganja i to ponajviše privatna u energetiku, radi na stabiliziranju javnih poduzeća, ide u privatizaciju Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke, restrukturiranje željeznica i ostalih državnih kompanija, dovršava privatizaciju brodogradilišta i odgovorno se odnosi prema državnim financijama. Jednim od korisnih rješenja smatra i porez na nekretnine, kojim bi Vlada zamijenila pad prihoda nužnih za funkcioniranje zdravstvenog sustava.

Ali, sve to stranim većinskim vlasnicima ovdašnjih banaka i većih kompanija nije dovoljno, da bi i sami kroz povećano kreditiranje i investiranje sudjelovali u pokretanju novog razvojnog ciklusa, jer toliko traženi Vladin radikalan zaokret u gospodarskoj i razvojnoj politici nije u strateškom interesu većine stranih financijaša i poduzetnika u Hrvatskoj, nego samo stjecanje ekstradobiti na osvojenom tržištu u Hrvatskoj. Zato papagajski samo ponavljaju zahtjeve prema Vladi da im smanji poreze, poveća olakšice, pojeftini radnu snagu i skrati procedure i u najšpekulativnijim poslovnim projektima, a osobito na najatraktivnijim hrvatskim parcelama i uz ovdašnje prirodne izvore (vode, šume, poljoprivredna zemljišta i cjelokupan jadranski pojas s pripadajućim ribljim fondom).

Kroz mračni tunel u EU

Zato će prvo tromjesečje 2013. biti najdramatičnije razdoblje u novijoj ekonomskoj povijesti ove zemlje, budući da će hrvatski BDP nastaviti put prema još nesagledivom drugom depresijskom dnu (prvo je dotaknuo u 2009-oj), a broj zaposlenih - kao najvažniji pokazatelj gospodarskog zdravlja - nezadrživo padati sve do sredine travnja, otkad se računa na bar privremeno ohrabrujuće učinke fiskalno sve mršavije turističke sezone.

Visoka je vjerojatnost da će se hrvatski BDP i u 2013. dodatno smanjiti, najmanje za jedan posto, pa će biti manji gotovo 12 posto nego 2008-e, dok će prosječan broj zaposlenih biti za blizu 200.000 radno sposobnih osoba manji, unatoč sve žilavijem iseljavanju i kroničnoj depopulaciji. U tom je kontekstu na Vladi da baš u beznadno crnom prvom tromjesečju brzopotezno sreže državnu potrošnju na održivi depresijski prag, ali i da povuče najbolnije strukturne zahvate, od nacionalizacije kompanija čiji strani vlasnici nisu ispunili privatizacijske ugovore, do okrupnjavanja preostalih industrijskih i financijskih potencijala, uz nametanje strožih pravila u obrazovnom sustavu, zdravstvu, socijali i javnoj upravi, kako bi od eventualnog ulaska u EU imala više koristi nego štete.

NL/eZd