EUROSTAT će u srijedu objaviti podatke o gospodarskim kretanjima u eurozoni. Očekuje se da će biti ostvaren gospodarski rast od 0,2 posto. Mizeran, ali ipak rast. Značaj ovog podatka tim je veći kada se uzme u obzir da je eurozona zadnji put bilježila rast BDP-a u trećem kvartalu 2011. godine.

U prilog takvoj prognozi idu i već objavljeni podaci o industrijskom rastu. Industrijska proizvodnja u lipnju rasla je za 0,7 posto s obzirom na svibanj, te za 0,3 posto s obzirom na prošlogodišnji lipanj. Iako se radi o neznatno manjem rastu industrijske proizvodnje od prognoziranog, ipak je dovoljno da pobudi optimizam, posebice na burzama i u novinskim tekstovima.

Ovo nije kraj recesije

Trgovina dionicama europskih kompanija ovoga je tjedna tako živnula, a novinski napisi već su počeli najavljivati izlazak eurozone iz recesije. Nažalost, situacija nije ni približno toliko jednostavna; burzovna kretanja već odavno nisu realan odraz pravog gospodarskog stanja, a tek jedan kvartal gospodarskog rasta teško je dovoljan da bi se moglo kazati da je recesija u eurozoni završena.

Vrlo je jednostavno, naime, dijagnosticirati ulazak u recesiju. Država, ili u slučaju eurozone regija, u recesiju upada nakon dva kvartala u kojima je zabilježen pad BDP-a. No, da bi se mogao proglasiti kraj recesije, nije dovoljno zabilježiti tek gospodarski rast. Nužno je voditi računa i o drugim gospodarskim pokazateljima, prvenstveno stopi nezaposlenosti i kupovnoj moći stanovništva.

Italija i Španjolska produbljuju krizu

A te se brojke u eurozoni, posebno u njenim tzv. "rubnim" područjima, na pretkrizno razdoblje neće vratiti još godinama. Ako je vjerovati katastrofičarima, možda i desetljećima. Gospodarskom rastu unatoč (a očekuje se da će eurozona i na kraju ove godine bilježiti pozitivnu bilancu), ekonomski problemi s kojima se Europa suočava i dalje ostaju nepromijenjeni.

Prvenstveno je tu već dobro poznat problem Grčke, koja je uspjela usporiti svoj gospodarski pad, te je trenutno u minusu od "samo" cca. pet posto. No, Grčka nije središnji problem eurozone, prvenstveno zbog činjenice što se radi o dovoljno maloj ekonomiji da se eventualni šokovi izazvani njenim kolapsom mogu relativno lako anulirati.

U fokusu gospodarskih eksperata u Europskoj uniji trenutno su Italija i Španjolska, koje spadaju u red najvećih europskih ekonomija, a koje sve teže izlaze na kraj s visokim brojem nezaposlenih. Konkretno, Španjolska je po stopi nezaposlenih mladih druga u Europi, odmah iza Grčke. Treće mjesto na ovoj neslavnoj listi zauzima Hrvatska. Očekuje se da će BDP Italije i Francuske u drugom kvartalu bilježiti blagi pad.

Štednja ne donosi rast

Oporavak ovih zemalja, koje su duboko zaglibile u krizu, trenutno se još niti ne nazire. Jedan od glavnih razloga sporog ili nepostojećeg oporavka su rigidne mjere štednje koje se čitavoj zoni eura nameću iz Berlina. Čak i najveći zagovornici liberalne ideje počinju shvaćati da "stezanje remena" ne može donijeti prosperitet.

The Wall Street Journal tako piše: "Mnoge zemlje u regiji predane su provođenju politike austeriteta koja će ograničiti javnu potrošnju i onemogućiti rast. Iako je pesimizam kod potrošača i firmi umanjen, u historijskim okvirima i dalje je na vrlo niskoj razini i ne treba očekivati da će uskoro doći do rasta u potrošnji. Nedostatak potražnje generalno znači da je snažan gospodarski oporavak stvar daleke budućnosti".

Konkretniji se rast za sada može očekivati samo u Njemačkoj, koja i jeste glavni gospodarski pokretač eurozone. Predviđa se da će BDP Njemačke u drugom kvartalu 2013. godine rasti za 0,7 posto. Veliki je problem, međutim, što se Francuska, druga gospodarska sila Europe, ne može pohvaliti ni približno takvim rezultatima. Prema prognozama, porast francuskog BDP-a bit će na razini prosjeka čitave eurozone.