U pregovorima o izmjenama Zakona o radu (ZOR) jedno od najspornijih pitanja je status radnika koji se zapošljavaju putem agencija za privremeno zapošljavanje, iako takvih radnika trenutno u Hrvatskoj ima svega oko 8.000, jer sindikati smatraju da se predloženim rješenjima iznajmljeni radnici dovode u "robovski odnos", što će pogoršati i ukupan položaj hrvatskog radništva.

Kako bi moglo napraviti analizu rada agencija za privremeno zapošljavanje, koja bi poslužila za izradu što kvalitetnijih zakonskih odredbi, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava obvezalo je sve agencije da im do kraja veljače dostave potrebne podatke - koliko radnika zapošljavaju, koje su stručne spreme i zanimanja, na koje vrijeme se zapošljavaju itd.

Iako u Hrvatskoj agencije za privremeno zapošljavanje rade već desetak godina, službeno se ti podaci ne znaju, a predstavnici agencija nisu bili voljni javno razgovarati o svojem radu i novim zakonskim odredbama.

Savjetnica ministra rada i mirovinskog sustava Marina Kasunić Peris izjavila je Hini da je do sada podatke dostavilo 45 agencija, a 13 još uvijek nije.

U te smo agencije poslali inspekcije i kad dobijemo podatke od svih, napravit ćemo analizu. Po dosadašnjim podacima i grubim procjenama može se reći da te agencije zapošljavaju oko 8.000 radnika, što je oko 0,3 posto svih zaposlenih u Hrvatskoj, kaže Kasunić-Peris.

Po zanimanju ih ima iz svih struka, od čistača, referenata i prodavača do osoba s upravljačkim obrazovanjem. Također se vidi da su gotovo svi ugovori s radnicima potpisivani na određeno vrijeme, dodaje Kasunić-Peris.

Jedna od predloženih odredbi protiv koje se najviše bune sindikati jest ona o primanju naknade dok je radnik zaposlen u agenciji, a nije iznajmljen korisniku.

Po sadašnjem zakonu, radnik koji je u radnom odnosu u agenciji u vrijeme dok nije ustupljen korisniku ima pravo na prosječnu minimalnu plaću koju je imao u zadnja tri mjeseca dok je radio kod korisnika. Ta je odredba, ističe Kasunić Peris, posljedično rezultirala time da se s unajmljenim radnicima uglavnom potpisivao ugovor na određeno vrijeme kod poslodavca, jer je u protivnom agencijama to bio trošak.

Stoga se u izmjenama ZOR-a predlaže da se agencija i radnik mogu dogovoriti o potpisivanju ugovora i na neodređeno vrijeme, te o visini naknade koju bi dobivali dok nisu iznajmljeni korisniku.

Iako predlagatelj te izmjene drži korakom naprijed, sindikati smatraju da se time radnici dovode u još nepovoljniji položaj - bili bi tobože zaposleni, a naknada im može iznositi samo jednu kunu.

Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata upozorava da bi u tom slučaju radnici bili u goroj poziciji nego da su prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje. Bili bi zaposleni, a imali bi samo kunu naknade, što je daleko manje negoli naknada za nezaposlenost.

Sindikati predlažu da se ta naknada utvrdi u iznosu minimalne plaće. Sever ističe da treba točno utvrditi što je to plaća unajmljenog radnika, odnosno da mora biti ista kao i plaća usporednog radnika kod poslodavca kod kojeg je unajmljeni radnik radio. Zatim, unajmljeni radnik mora imati sva prava kao i radnici kod poslodavca, a što se propisuje i Direktivom EU-a.

Sever ocjenjuje da se predloženim zakonskim izmjenama dodatno liberalizira rad agencija i ozakonjuje nezakonito, pa se time radnici dovode u "robovski odnos".

S druge strane, Ministarstvo rada ističe da će se novim ZOR-om sačuvati prava radnika koji se zapošljavaju preko agencija, jer prema njima poslodavac mora jednako postupati kao i prema redovno zaposlenim radnicima.

U predloženim izmjenama zakona stoji da ugovorena plaća i drugi uvjeti rada ustupljenog radnika ne smiju biti utvrđeni u iznosu manjem, odnosno nepovoljnijem od plaće, odnosno drugih uvjeta rada radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima.

Drugi uvjeti rada su radno vrijeme, odmori i dopusti, osiguranje mjera zaštite na radu, zaštita trudnica itd. Iznimno se kroz kolektivni ugovor između agencije i sindikata mogu ugovoriti i drugačiji uvjeti rada za iznamljenog radnika.

Hrvatska je u sadašnji ZOR već prenijela pravnu stečevinu EU o načelu obveze jednakog postupanja prema radnicima koji se zapošljavaju putem agencija.

U pojedinim članicama EU već se ranije otvorilo pitanje imaju li, temeljem načela jednakog postupanja, unajmljeni radnici jednako pravo ne samo na plaću, već i druga materijalna prava kao i radnici kod korisnika.

Sud pravde EU-a još nije zauzeo stajalište kako treba tumačiti pojam plaće, već se to tumačenje prepušta nacionalom zakonodavstvu.

Zagrebački Županijski sud nedavno je, na tužbu nekih radnika koji su privremeno radili u HT-u, presudio da agencije za privremeno zapošljavanje moraju radnicima koje su ustupili tvrtkama uz istu plaću za isto radno mjesto isplaćivati i sva materijalna prava koja po kolektivnom ugovoru ili drugim propisima imaju ostali radnici u tim tvrtkama, primjerice božićnicu i regres.

U EU privremeni radnici čine oko 2,5 posto radne populacije, a svaka zemlja ima svoj nacionalni zakonski okvir kojim je to uredila.