S izvozom terana nisu imali problema jer kontinuirano rade s istim tržištima već šest godina, a u SAD-u su dospjeli sasvim slučajno upoznavši distributera

Malvazija Istarska, teran i muškat sorte su koje su kroz povijest u Istri davale najbolje rezultate stoga ove autohtone sorte današnji vinari s puno strasti i nadalje njeguju.

 

Vino je tradicija, ali i temelj na kojem male, obiteljske vinarije u Istri grade budućnost. Proizvode malo, ali izuzetno kvalitetno što je potvrdila i ovogodišnja Vinistra na kojoj je dodijeljena 51 zlatna medalja za vina.
'Sedamdeset posto proizvodnje namijenjeno je hrvatskom, a trideset posto izvozimo u Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, SAD, Englesku, Nizozemsku, Italiju, Austriju i Izrael. Prodaje se uglavnom restoranima i vinotekama preko agenata koji se bave distribucijom vina', kaže Albert Benvenuti.

Obiteljska vinarija smještena je u Kaldiru, nedaleko Motovuna, a kako veli s proizvodnjom između 50 i 60 tisuća litara godišnje nisu među velikim vinarijama, no zato proizvode kvalitetna vina u kojima sortnost odražava bogatstvo vinograda smještenih na nizu specifičnih mikro lokacija.
'Svježa malvazija ima najveći udio u proizvodnji, no traženi su i odležana malvazija i desertna vina. Poseban naglasak dajemo na teran jer kao proizvod nije internacionaliziran i lakše se pozicionira', veli Benvenuti, čiji je odležani teran dobio šampionsku medalju, kao najbolje ocijenjeni.

S izvozom terana nisu imali problema jer kontinuirano rade s istim tržištima već šest godina, a u SAD-u su, kaže nam Albert, dospjeli sasvim slučajno upoznavši distributera: 'U SAD-u smo prisutni četiri godine i za sad tamo izvozimo malvaziju svježu, jer svako tržište započinjemo s malvazijom, a potom širimo paletu'. Osim šampionske medalje za odležani teran, Benvenuti vina dobila su zlato za odležanu malvaziju, desertnu malvaziju i muškat Momjanski.

Tri zlatne medalje s ovogodišnje Vinistre ponio je i Mario Banko, vinar iz Bašića, malog mjesta nedaleko Tinjana i to za malvaziju, koja je proglašena drugim najboljim vinom Vinistre, za muškat od prosušenih bobica i ovogodišnji najbolji rose.

Uspjeh na Vinistri ovog 57-godišnjeg vinara iz središnje Istre utoliko više raduje jer vinarstvom se počeo baviti '96., ali tek iz hobija i neprofitno. Kako napominje, na putu do današnjih zlatnih odličja bilo je ranijih godina i srebra, pa i bronce

 

Vinarstvom sam se ozbiljnije počeo baviti 2004., kada smo uzeli kredit putem programa Istarske županije i napravili novi podrum u Bašićima. Podrum nije velik, ali je jako lijep. Obrađujemo oko tri hektara i možda ćemo širiti proizvodnju, no za sada to je obiteljski posao.
Znate, za razliku od drugih mi nemamo svog enologa. Završio sam samo tečaj za vinara, a ponešto sam o vinarstvu naučio i od pokojnog oca', veli Mario Banko, ponosno ističući kako ima petogodišnjeg unuka i jednoga 'na putu' pa se nada da će sin i unuci nastaviti vinarsku tradiciju i povećati proizvodnju.

'Proizvodimo oko 14 tisuća litara godišnje što je manja proizvodnja. Od toga sedamdeset posto se prodaje u buteljama, a ostalo u naša dva restorana u Zelenoj laguni, često imamo upite stranaca koji borave u privatnim kućama za odmor pa se većina vina proda kod kuće', veli Banko, dodajući kako posjetitelji njegova podruma i restorana kažu da je malvazija pobjednica.

Istrani su nekad u uobičajenim razgovorima uz čašu malvazije ili terana simpatično znali reći 'proizvodimo malo i dobro, tako da oni koji vole i cijene naša vina uvijek rado dolaze k nama', no to se u zadnje vrijeme sve više mijenja pa se domaći vinari, i to ne samo istarski, trude povećati proizvodnju i uspješno probiti na inozemna tržišta.

No, količine vina koje su u izvozu za sad su male. Stoga ne čudi što i Hrvoje Krnjević, direktor tvrtke Nevina koja se bavi distribucijom vina i na Vinistri redovito prisutne vinarije Saints Hills zaključuje da je Hrvatska s udjelom 70 posto i nadalje glavno tržište domaćih vina, dok se preostala trećina proizvodnje usmjerava na izvoz u zapadnoeuropske zemlje, pretežito Njemačku, Britaniju i Švicarsku, te SAD.