'Zagreb na Savi' jedan je od 77 investicijskih projekata koje je Vlada nedavno prijavila za financiranje iz Junckerova plana 'teškog' 315 milijardi eura.

U očekivanju odluke Bruxellesa ispitali smo dokle je u gradnji hidroelektrana odmakla Slovenija, i to bez pomoći eu fondova.
Priča o izgradnji lanca hidroelektrana u donjem toku Save s hrvatske strane nakon više od četvrt stoljeća još uvijek je samo priča.

Zajedno s ostalim projektima apliciranim Europskoj komisiji, 'Zagreb na Savi', vrijedan više od 1,2 milijarde eura, čeka zeleno svjetlo. Iako prije svega predviđa gradnju hidroelektrane Podsused, naš najveći prijavljeni energetski projekt nije samo stvar HEP-a, već i način rješavanja nekoliko ključnih problema Save. Prije svega razine podzemnih voda koje stalno padaju, kaže Dubravko Ponoš, direktor HEP-ove tvrtke Program Sava, zadužene za pripremu cijelog projekta.

''U zadnjih 40 godina su vrlo ozbiljno pale i dovest će do problema da će grad Zagreb ostati bez pitke vode. Naravno, nemamo rješenja da kopamo dublje, jer nakon toga dolazi nepropusni sloj radi kojeg imamo pitku vodu. Zato ćemo to morati riješiti na neki drugi način. Drugi problem je uništenje korita rijeke Save. Zaobalje, posebno desna obala se stalno mijenja. Nanosa šljunka iz Slovenije više nemamo, a u budućnosti ćemo imati još i manje''.

Uvrštavanjem na hrvatski popis vrijedan 21 milijardu eura projekt 'Zagreb na Savi' dobio je napokon i formalnu podršku, nakon što se niz godina izvlačio obično u predizborne svrhe. Slovenija je polovinom 2007. podržala plan lanca hidroelektrana u donjem toku Save. U jeku pregovora o suradnji investitora i dviju državnih elektroprivreda, prionula je projektima Brežice i Mokrice. Nekadašnji ministar privrede, danas voditelj investicija tvrtke HE na donjoj Savi Andrej Vizjak otkriva u kojoj su fazi danas.

''Sagradili smo tri elektrane na donjoj Savi. Gradimo četvrtu HE Brežice, a u fazi planiranja je HE Mokrice koja je potpuno na hrvatsko-slovenskoj granici. To su elektrane na donjoj Savi. Planiramo i gradnje na srednjoj Savi, od Zidanoga mosta prema Ljubljani, gdje je predviđeno dodatnih deset elektrana''.Financiranje nije bilo upitno, kaže Vizjak, jer radi se o višenamjenskom energetskom, protupoplavnom i okolišnom projektu. Koji energetika financira s dvije trećine, a preostali iznos ide iz državnog proračuna.

"Taj dio se financirao iz vodnog dijela koji je proračuna kojeg puni energetika. Ona plaća koncesijsku i vodnu naknadu, tako da svaka hidroelektrana plaća 14 posto od sto od prodane električne energije u slovenski proračun. Iz toga se naknadno financiraju projekti''. Kad je riječ o gradnji, čini se da Sava puno sporije teče s hrvatske strane donjeg toka, od granice i Zagreba pa dalje prema Sisku. Ponoš umjesto u prošlost ipak optimistično gleda u budućnost.

''Možemo se naravno ljutiti na slovensku stranu što su oni sagradili ono što smo se dogovorili, a mi nismo. Rješenje dva ključna problema, poplava i razina podzemnih voda, može biti puno. Ako idemo graditi i energetiku na rijeci Savi u Zagrebu, u budućnosti i jednu u Sisku, onda smo riješili sve probleme. Problem nanosa ne postoji, podzemne vode doći će na plus 2 m, ostata će stalna jer je stalni vodotok kroz Zagreb. A problem poplava rješavamo tako da spustimo više ili manje branu u Lučkom i tako propustimo vodu u Odru''.Bude li Bruxelles široke ruke, ni teretni brodovi od Siska do Velike Gorice i turistički u Zagrebu više ne bi trebali biti samo davni san.