Posljednjih mjeseci u Hrvatskoj se vodi velika raprava u javnosti o tome treba li dopustiti istraživanje i eksploataciju ugljikovodika (plina i nafte) na hrvatskom dijelu Jadranskog mora.

Hrvatska javnost je definitivno podijeljena oko ove teme, o čemu svjedoče i nedavna istraživanja RTL televizije iz kojeg saznajemo da je oko 40 posto ispitanika za istraživanje i ekploatacijju, a oko 45 posto protiv. Ostatak ispitanika nije imao stav o ovom pitanju. Istraživanje je pokazalo i da se vrlo malo sluša riječ struke o ovom pitanju.

Još uvijek je javnosti predočeno vrlo malo informacija o tome kako uopće funkcionira istraživanje i eklsploatacija plina i nafte na offshore platformama, stoga u razgovorima s različitim profilima stručnjaka i udruga koje su za ili proti, pokušavamo potaknuti javnu raspravu o ovom pitanju.

Naš današnji sugovornik je Adrijan Šuša, pomorski strojar na offshore istraživačkom brodu šeste generacije i vlasniku agencije za offshore ukrcaj koji će nam ispričati svoja iskustva.

Hrvatska javnost podijeljena je oko istraživanja nafte u Jadranu i kao glavni argumenti ističu se ekološka ugroza i opasnost za turizam. Koliko su ti strahovi prema vašem iskustvu opravdani? 

Osobno radim već četiri godine na brodovima za istraživanje nafte i mogu reći da sam radio na veoma zahtjevnim mjestima u svijetu kao što su Falklandski otoci i Greenland, gdje su Danci omogućili eksploataciju uz iznimno rigorozan režim.

Strahovi su prisutni u svakom zahtjevnijem poslu, ali današnja tehnologija i način zaštite okoliša je na razini koju malo ljudi u svijetu može razumjeti. Mi moramo shvatiti jednu stvar, a to je da istraživanje ugljikovodika u Jadranu postoji već duži niz godina i da se, ne daj bože, nešto desi s talijanske strane naša će obala opet biti ugrožena unatoč strujanju koje ide od nas prema Italiji. Važno je napomenuti da je na talijanskoj strani Jadrana izbušeno preko 1300 istražnih bušotina, a trenutno ima stotinjak plinskih platformi i 8 naftnih koje crpe naftu iz 38 bušotina. Zajedno s aktivnostima koje se događaju u Albaniji i onima koje su u pripremi u Crnoj gori, sve predstavljaju prijetnju našoj obali. A opet mislim da je važno reći našim ljudima da smo na našoj strani izbušili preko 130 bušotina, a godinama uredno radi 20 platformi i nikad nije bilo incidenata. 

Pomorski ste strojar na brodu platformi šeste generacije, možete li objasniti kako takav jedan brod radi, znači li to da se ne mora postavljati platforma i hoće li takva mogućnost postojati i u Hrvatskoj ako do istraživanja dođe? 

Od 2011 do 2014.godine eksploatacija nafte u svijetu je značajno porasla u odnosu na prethodno razdoblje, paralelno s tim rasle su i kompanije koje posjeduju brodove i jedinice za rad na i oko naftnih bušotina. Dakle, UDW (ultra deep water) brodovi su brodovi koji rade na bušotinama gdje je dubina mora preko 200 do 400 metara što znači da brodovi nisu usidreni niti fiksirani za morsko dno, već se isti postave na poziciju i preko satelita i pratećih čuda današnje tehnologije, unatoč drastičnim vremenskim uvjetima, zadržavaju na istoj poziciji dok se istovremeno vrši bušenje morskog dna. U eksploataciji nafte postoje tri vrste brodova ili platformi. Dakle, postoje jack up platforme koje su fiksirane za morsko dno, druga vrsta su semi sub (semisubmersible drilling rig) platforme koje izgledaju kao i ˝normalne˝ platforme, ali se pomoću satelita održavaju na površini i poziciji, ne fiksirajući se za morsko dno kao jack up. Treća i najmodernija vrsta su drillship brodovi koji su znatno brži od semi sub platformi i time mnogo efikasniji jer se znatno brže mogu prebaciti s jedne na drugu lokaciju, što uvelike pridonosi uštedi na vremenu, a samim time je financijski znatno isplativije.

Mišljenja sam da će na malim dubinama (kao što je sjeverni Jadran do 100m) biti korištene fiksne platforme (jack up), a na većim dubinama kao što su dubine južnog Jadrana (od 500-1200m) biti prikladniji semi sub ili drill ship. 

Kakva su vaša iskustva s eksploatacijom nafte - najviše su iz sjevernijih, hladnih mora gdje je sigurno sam proces puno zahtjevniji? 

Moja osobna iskustva su, kako sam rekao, bila u jako hladnim krajevima kao što su Falkland i Greenland, a što se tiče procesa i zahtjevnosti, za nas osobno tu nema neke bitnije razlike. Najvažniji su logistika i dobra organizacija. Recimo da brodovima koji snabdijevaju platforme to i nije tako, jer za razliku od platformi koje moraju biti na mjestu, brodovi koji ih opslužuju su znatno više pogođeni vremenskim prilikama, odnosno neprilikama. Ako je dobra logistika, a kompanija raspolaže kvalitetnim brodovima i posadom, nema područja u svijetu na koje se ne može doći i napraviti ono što se želi i ako je to financijski isplativo. 

Turizam na Falklandskom otočju unatoč platformama predstavlja jednu od osnovnih industrija. Eksploatacija na tako velikim dubinama sigurno nosi svoje rizike, a znamo da se radi o osjetljivom području s obzirom na prisustvo pingvina i drugih životinjskih vrsta? 

Falkland je vrlo specifično područje na koje je dolazak ograničen jer se radi o vojnom području pod vladavinom Velike Britanije. Osobno smatram da je Greenland mnogo više ekološki osviješten od Falklanda i ako je bušenje dozvoljeno na takvom mjestu kao što je Greenland, onda ne vidim razloga da bilo gdje drugdje bude zabranjen. Ponavljam, to je moje osobno, subjektivno iskustvo, ali tako ja doživljavam tu priču kao jedan od ljudi koji je žive u pravom smislu te riječi. 

Jadran je malo zatvoreno more stoga strah od zagađenja i potencijalnih havarija je ovdje posebno naglašen. 

Što se tiče istraživanja nafte u našem Jadranu tu sam mišljenja, koje je dosta opsežno, pa ću pokušati sve svesti u par rečenica. Dakle, naša Vlada treba sjesti za stol s ljudima koji imaju bogato iskustvo u tome i primarno razviti dugogodišnju strategiju eksploatacije nafte, zaštite okoliša i gospodarskog razvoja zemlje. Još kada bi pritom zanemarili osobne interese, ne vidim nikakvog problema oko toga, međutim ja smatram da naši političari nisu sposobni razmišljati na tom nivou, a nisam upoznat s tim koliko je struka uključena u cijeli proces pa sam po tom pitanju suzdržan.

Bitno je naglasiti da je ovo grana industrije koja je vjerojatno najvažnija i najprofitabilnija na svijetu unatoč padu cijene nafte u 2015 godini.

Glede zagađenja nitko nam ne može garantirati da do njega neće doći, ali svi mi koji smo u tom poslu, svjesni smo na kolikoj razini sigurnosti radimo. Safety first je nešto što ti se ureže u pamćenje i doslovno se budiš i liježeš s tom izjavom u mislima, bilo da je riječ o ljudskom životu, bilo da se radi o zaštiti okoliša. U slučaju da se takva katastrofa i dogodi, danas je tehnologija toliko napredovala da se moguća šteta može svesti na minimum.

Na pitanje ZA ili PROTIV eksploatacije nafte u Jadranu, ne mogu vam jednoznačno odgovoriti. Realno gledajući, smatram da bi to mogao biti ogroman plus za nas, našu djecu i gospodarsku situaciju u zemlji, međutim smatram da naši političari nisu dorasli tom zadatku.Ako posao bude vodila struka onda je to prilika za uzlet. Kompanije će sigurno naći način kako da u tom poslu zarade, a mislim da se najviše energije treba usmjeriti na to kako da mi kao država iz te priče izvučemo maksimum. Znam i da je usporedba s Norveškom smiješna, ali zašto ne? Imaju jednak broj stanovnika, površni, školstvo i dugu pomorsku tradiciju i .....naftu! Do prije 50 godina su bili siromašni, a danas ne znaju što bi s novcem.

Kakvu korist Hrvatska može imati odindustrije ugljikovodika? 

Ovisno sve o tome kako je projekt postavljen.Jako je bitno naglasiti da bi naša Vlada trebala potencijalnim klijentima uvjetovati neke stvari kako su primjerice napravili Amerikanci, Norvežani, Brazilci i drugi, a to je da 70-80% zaposlenika na tim bušotinama, tj. platformama moraju biti Hrvati, također moraju uvjetovati da logistika ide preko hrvatskih firmi, a pod tim mislim na snabdijevanje platformi s prehranom, ljudstvom, transportom... Tako bi Hrvatska osjetila maksimalnu dobrobit od te bi se stvorio i veliki broj, dobro plaćenih, radnih mjesta. Ponavljam, proces pregovora je bitan i tu se ne smije dozvoliti da naše političare preveslaju preiskusni ljudi koji rade za te naftne gigante. 

Niste zabrinuti za sigurnosne standarde kao ni za potencijalni negativan utjecaj od nezgode na turizam? 

Kao što sam ranije spomenuo, nesreća se uvijek može dogoditi jer onaj tko radi taj i griješi, no u današnje vrijeme to je svedeno na minimum jer tehnologija dovedena do toga da eliminira ljudske pogreške, pogotovo kad govorimo o potencijalnim onečišćenjima okoliša. Moje osobno mišljenje je da je nedopustivo da platforme budu vidljive s turističkih točaka na našoj obali. Na tom kriteriju treba inzistirati do kraja.

Neovisno o vizualnom aspektu rizik od onečišćenja ipak postoji?

Ponavljam, svaki posao nosi svoj rizik.Pitanje je samo dobre strategije, gospodarenja rizicima i procjeni isplativosti investiranja. Do sad u Hrvatskoj nije bio zabilježen niti jedan takav slučaj što ipak govori nešto o kriterijima kojih se pridržavaju kompanije u Jadranu.

Ne treba ni generalizirati i gledati na to kao jedinu opasnost za okoliš. Tankeri, balastne vode, tvornice, jahte... Pa automobili ispuštaju ogromne količine ispušnih plinova, imate požare i nesreće u tvornicama i što sad?Da zabranimo sve oblike industrije, prestanemo voziti automobile, brodove?Po meni su to čiste gluposti.

Turizam ne može riješiti problem nezaposlenosti, a pogotovo ne može riješiti odljev mozgova.Ulažemo primjerice novac u školovanje naših mladih doktora, inženjera koji mahom odlaze u Irsku i Norvešku, a mi zapošljavamo jeftinu radnu snagu iz Crne Gore, Makedonije. Pa nećemo svi živjeti od apartmana i hotela niti svi možemo biti konobari i sobarice. 

Trenutno radite u Africi gdje je naftni biznis prouzrokovao mnoga onečišćenja zbog izlijevanja nafte. Zbog čega su se događali takvi incidenti i je li moguće da se u pogledu sigurnosti može napraviti samo jedan dio dok drugi ipak ostaje upitan? 

Što se onečišćenja tiče standardi i tehnologije su i u Africi na znatno višoj razini nego prije, tako da su po meni onečišćenja, pogotovo značajna, stvar prošlosti. Afrika točnije Angola je posljednje dvije godine moj drugi dom i ono što bih naglasio kao negativno bilo bi nepravedno upravljanje sredstvima. To je zemlja u kojoj od eksploatacije nafte žive samo pojedinci. Zemlja koja posjeduje ogromne količine nafte i plina, a kad prođete njome vidjet ćete samo bijedu, sirotinju i neimaštinu.Govorio sam nešto ranije i o pregovorima i kapacitetima koje države imaju da iz njih izvuku maksimalnu korist za svoju zemlju.

Nafta i plin su dobit, ali dobit koja neće doći sama od sebe. 

Iz ovog razgovora bi se dalo zaključiti da niste protiv istraživanja i eksploatacije nafte u Jadranu?

Mogu samo reći jednu od izreka koja mi je vodilja u životu, a ona glasi: „Pametan čovjek uvijek nade način, a budala izgovor".