Alen Grabner, tehnički voditelj projekta u kineskom Dalianu tvrtke 'Seadrill', bio je govornik na nedavno održanoj prvoj splitskoj javnoj tribini o istraživanju i eksploataciji nafte u Jadranu u Sveučilišnoj knjižnici.

Nakon te rasprave Grabner je rekao da su prevladale emocije, više je mikrofon bio u rukama publike nego pozvanih gostiju, pa su kolege s Dalmatisnkog portala ovom diplomiranom inženjeru strojarstva iz Splita dalimogućnostda obrazloži svoja iskustva irazmišljanja o tematici koja posljednjih mjeseci zaokuplja hrvatsku, a posebno dalmatinsku javnost.

- Čim se kaže bušenje, odmah je svima pred očima Meksički zaljev. Stalno se govori 'ako se dogodi nesreća', a ne zna se ni imamo li uopće naftu. Po mojim informacijama, ne vjerujem da će se u Jadranu naći puno nafte, vjerojatno će se eksploatirati plin. Na tribini su se ljudi javljali za riječ i držali govore umjesto da nas za stolom pitaju što ih zanima. Okrenuli bi se publici i govorili 'ja sam to i to'. Volio bih da smo razgovarali o tome koliko će se radnih mjesta otvoriti, kako uvjetovati minimalan broj hrvatskih radnika na platformi, kolika treba biti minimalna plaća... Ako radnik u Nigeriji može imati 5000 dolara kao motorman s osnovnom školom, onda vjerojatno može i u Hrvatskoj. Vlada treba uvjetovati da većina posade budu Hrvati, naravno da će nam trebati strani stručnjaci, ali treba inzistirati na planu obuke, pa da nakon nekog vremena i menadžerske poslove preuzmu naši ljudi.

Ako se inzistira na broju Hrvata, hoće li to utjecati na sigurnost?

- Nama trebaju stručnjaci bili oni Hrvati ili neke druge narodnosti. Oni trebaju u početku voditi bušenje, a mi polako učiti i preuzimati posao. Sve kompanije koje dolaze su strane, naši ljudi trebaju znati engleski jezik, pogotovo termine koji se koriste u tom poslu. Međutim, ne treba ovdje gledati isključivo posao na platformama, to je samo jedan manji segment.

Važno je uzeti u obzir da će njima biti potrebna logistika koja će zaposliti najmanje tri puta više ljudi, izgradit će se trening centri, posao će biti osiguran Brodospasu, Plovputu, nizu uslužnih djelatnosti. Uostalom, dolazit će predstavnici jakih kompanija, oni će negdje morati boraviti, jesti, stvorit će se potreba za novim hotelima, apartmanima, restoranima...

O koliko broju radnih mjesta uopće govorimo?

- Ne može se sada ništa konkretno govoriti jer mi još niti ne znamo što je u našem podmorju, ali zamislite da se otvori 100 tisuća novih radnih mjesta. Možda će na platformama raditi 20 ili 30 tisuća ljudi, a možda dvije do tri tisuće. Logistika je tu puno veća te sve zavisi o broju platformi i kompanija koje budu dobile ugovor za bušenje.

Bi li hrvatsko tržište rada uopće moglo adekvatno odgovoriti na tu potražnju?

- Naravno da može i mora.

Evo, u škveru kažu da im fali radnika u nekim segmentima...

- Za koliku plaću? Neka daju 15 tisuća kuna, a ne 3000, pa će vidjeti je li im problem naći radnu snagu...

Jesu li naši fakulteti spremni?

- Naravno da jesu. Pohvalio bi dekana Pomorskog fakulteta Nikolu Račića te cijeli tim profesora s tog fakulteta koji ulažu veliki trud na obučavanju novih pomorskih kadrova. To je jedan jako dobar fakultet koji stvara kvalitetan pomorski kadar.

Često se čuje da nije isto eksploatiranje nafte i plina. Protivnici bušenja kažu da im je plin prihvatljivija opcija od nafte.

- Ma to vam sve dođe na isto, radi se o zatvorenim procesima. 

Platforme će morati biti su udaljene od otoka, ali kritičari spominju da će se ipak vidjeti...

- Bušačka platforma će se vidjeti, ali kada ona obavi svoj posao, ona se miče i ostaje samo ventilna stanica na dnu moru koja se ne vidi i nikome ne smeta. To vam je ujedno i odgovor na pitanje hoće li se vidjeti s plaže i obale. Vidjet će se samo dok buši, poslije više neće. Ventilna stanica se povezuje cjevovodom do proizvodnog centra koji može biti postavljen na moru (FPSO) ili na obali kao rafinerija. Na tribini nitko nije pitao koliko će vremena bušačka platforma bušiti i biti stacionirana na jednom mjestu kada počne ta operacija.

Obično od 30 do 90 dana treba da se izbuši jedna rupa te cementira, a nakon toga se platforma miče na drugu lokaciju te obavlja radnju na nekom drugom mjestu ili se kompletno povlači iz operacije te odlazi iz Hrvatske. Dodao bih da je na tribini jedan čovjek rekao da je u trogirskom brodogradilištu na remontu bila platforma, da nije nikome smetao pogled na nju, te da je Trogir dobivao u tom razdoblju turističke nagrade...

Spomenuli ste razliku starih i novih platformi, te poručili da tu trebamo biti oprezni...

- Platforme moraju imati uređaje za separaciju otpada, a jedan takav uređaj košta oko milijun dolara. I na starije platforme se može ugraditi takav uređaj za separaciju, dakle i one mogu funkcionirati, ali svakako je bolja opcija nova platforma kod koje je to standardan dio opreme te je cjelokupna oprema novija i sigurnija.

Čulo se na tribinama da non-stop kao primjer navodimo Norvešku, a po korupciji smo na razini Nigerije.

- Svatko može reći što želi. Ponavljam, imamo pravila koja se trebaju poštovati, pa neće biti problema. Gdje nisu sređene države, gdje je velika korupcija, manipulira se pravilima, otpušta se otpad u more. Jadran je zatvoreni eko sustav te zakon treba biti 'zero discharge', ništa se ne smije izbacivati u more, samo čista voda. Sve se treba odvajati, pa odnositi na kopno gdje se taj 'oil base fluid' dalje obrađuje.

Čak 90 posto od tog blata se obradom na platformi pretvara u vodu te se može vraćati u more, a pet posto odlazi na kopno. Taj je proces skup te ga kompanije žele izbjeći, a tu nastupa država i regulatorna tijela koja ih trebaju kontrolirati. Najbitnije je da država Hrvatska ima regulatorno tijelo koje će pratiti razvoj događaja, te kontrolirati postavljanje uređaja za separaciju 'waste muda'. Na tim jedinicama se koristi 'bijela kutija' koja bilježi sve što se izbaci, sve se prati i dokumentira, nema laganja. Ako se bude pridržavalo tih pravila, onda će se sve biti u redu. Kao zaključak bih rekao da je za Hrvatsku taj projekt jako dobar, mogli bismo postati energetski neovisni i napokon pokrenuti gospodarstvo. 

Vraćamo se opet na to da je glavni problem nepovjerenje u vlast...

- Treba postojati neprofitna institucija formirana od Vlade...

Onda će biti pod kontrolom Vlade...

- Ne! U njoj moraju biti stručnjaci koji će pratiti rad platformi. Oni trebaju uvjetovati koja će platforma doći, po kojim uvjetima i kako će se bušiti.

Postoje li hrvatski stručnjaci neovisni o vlasti?

- Naravno da postoje, postoje naši stručnjaci koji rade vani, riječ je o jako sposobnim ljudima, priznatima u svijetu.

Zašto bi se oni angažirali i eventualno bili metom napada?

- Vjerujem da će se naći domoljubi koji će to odraditi s ciljem da se zaštiti Jadran. Ima nas koji smo spremni volonterski odraditi taj dio bez ikakvih problema. Gotovo svi mi koji radimo vanka imamo ugovore po kojima smo malo kući, malo u inozemstvu, dakle može se to sve organizirati bez nekih velikih troškova.

Zvijezde estrade priključile su se akciji 'SOS za Jadran'. S druge strane nema onih koji će javno reći da su za eksploataciju u Jadranu, iako po anketama taj projekt ima dobru podršku građana. Kao da se poznati boje stati uz ovu priču?

- Strah je neznanje. Ako nešto znaš, svjestan si svih mogućnosti, onda strah ne postoji. Ne vidim ništa loše u tom projektu ako Vlada postavi stvari na ispravan način. Svi računaju koliko bi država Hrvatska zaradila od nafte. Vidite, ja gledam koliko bi se ljudi moglo zaposliti te koliko bi familija živjelo od tih plaća. To je po meni dosta važnije pitanje nego koliko će sama država zaraditi od eksploatacije nafte.

Mi imamo veliki broj nezaposlenih, a sad zamislite da se svi ti ljudi zaposle te da dobivaju plaću koja se inače dobiva u toj industriji. To bi nas ekonomski podiglo na noge te bismo počeli ponovo funkcionirati kako treba. Povećao bi se protok novca, automatski bi se otvorilo još poslova u drugim industrijama. Dogodila bi se lančana reakcija koja bi pozitivno utjecala na ekonomski razvoj cijele Hrvatske.

Kako će oni to 'odigrati'? Kakav je vaš dojam?

- Ne znam, nemam dovoljno informacija, ali vjerujem da će Vlada učiniti sve što može da zaštiti Jadran i postavi stvari kako treba.

Jeste li bili u kontaktu s nekim iz Vlade po tom pitanju...

- Ne, splitska tribina mi je bila prvi kontakt s ovom pričom, ali vjerujem da Hrvatska ima dosta stručnjaka. Uostalom, tu je i INA i stručnjaci u toj tvrtki i oko nje. Ja sam uvijek na raspolaganju da pomognem Hrvatskoj ako bude potrebe...

Što kažete na argumente da platforme u Istri nisu problematične jer bi u slučaju nekakve nesreće morske struje nečistoće odnijele prema Italiji?

- Mislim da su takve izjave neodgovorne. Još će reći da bi bilo dobro da puštamo nečistoće i otpad jer to neće biti naš problem već talijanski?! Zamislite da Crnogorci i Albanci koriste taj argument govoreći da će u slučaju katastrofe zbog struja nastradati naša obala, a ne njihova?! Pravila jednako vrijede za sve, tako će se i Crna Gora i Albanija trebati pridržavati regulativa i onda neće biti problema.

Mislim da generalno nije dobar stav da mi nećemo bušiti Jadran, ali da nam je u redu da to recimo Grci rade u svom moru, pa da mi od njih kupujemo energente. To mi nije fer, ja bih više volio da govorimo o zaštiti cijelog prostora donošenjem i pridržavanjem visokih standarda. Konvencija o sprječavanju onečišćenja mora s brodova (MARPOL) usvojena je na međunarodnoj konferenciji 1973. u Londonu te je izmijenjena i dopunjena protokolom iz 1978. i od tada je na snazi, te se sve stranke moraju pridržavati međunarodnih pravila, tako i Hrvatska. 

Ministar Ivan Vrdoljak tvrdi da uvozni lobi radi protiv ovog projekta zbog vlastitog profita kojega ostvaruju uvozom nafte.

- To je već politika, a ja ne bih u politiku. 

U Hrvatskoj je evidentan strah od rizika, dok se neke bogatije zemlje upuštaju u rizične pothvate. Eto, SAD koristi fracking, vrlo diskutabilnu metodu, samo da bi osigurali jeftinu energiju...

- Tako je. Kod frackinga se upumpava fluid pod velikim pritiskom, da se razbije shale kamenje i tako oslobađa naturalni plin i ugljikovodici koji se nalaze tu. Svaka plinska bušotina treba u prosjeku 400 cisterni vode. Također je potrebno od jednog do osam milijuna galona vode za svaku operaciju. Voda donesena na mjesto bušenja se pomiješa s kemikalijom i pijeskom da bi se dobila potrebna tekućina za fracking. Koristi se otprilike 40.000 galona kemikalije po frackingu. Fracking fluid sadrži 600 vrsta kemikalija uključujući i jako otrovne i karcogene kemikalije kao što su olovo, uranij, živa (mercury), etilen-glikol (ethylene glycol), radij, methanol, klorovodična kiselina, formaldehid (formaldehyde)...

Fracking tekućina se tako pripremljena injektira u zemlju pod visokim tlakom kroz bušotinu koja tada oslobađa prirodni plin iz zemljine formacije. Tijekom fracking procesa metan gas i otrovna kemikalija odlazi u prirodne rezervoare vode. Koncentracija metana je 17 puta veća u pitkoj vodi u blizini fracking bušotina nego u normalnim rezervoarima vode.

Do sada je zabilježeno više od 1000 dokumentiranih medicinskih slučajeva u blizini fracking bušotina zbog konzumiranja takve vode. Samo se 30-50 posto fracking tekućine povuče nazad iz bušotine, dok ostalo ostaje u zemlji te nije biorazgradivo. Također otpadni material je ostavljen da evaporira u atmosferu te uzrokuje zagađenje zraka i acidnu kišu. Na kraju je zaključak da se dobije prirodni plin iz bušotine koji je potreban za industriju i ekonomiju, ali uz visoku cijenu velikog broja ekoloških zagađenja. 

Dosta ljudi govori da bi im bilo prihvatljivije da istraživanja i eksploataciju u Jadranu provodi INA.

- Zašto INA? INA više nije naša kompanija, prodali smo je... Kakva je razlika između INA-e i OMV-a? Da imamo našu kompaniju onda bih se s tim složio, ali INA nije više naša nego mađarska...

Je li ovo pravo vrijeme za traženje nafte s obzirom na cijenu i geopolitičke odnose?

- Definitivno jest! Cijena barela je prije par tjedana bila na najnižim razinama 43-44 dolara, a ja čitam da se cijena benzine u nas podiže. A zašto? Sada je dolar jako ojačao prema euru jer Europska unija svakog mjeseca čak 60 milijardi eura upumpava u ekonomiju, pa se cijena goriva zadržala gdje je bila i prije. Nedavno je objavljeno da Saudijska Arabija izvršila vojne udare u Jemenu. Zamislite da sukob eskalira te da se zaustavi izvoz iz Saudijske Arabije i da svijet ostane bez njihovih 10 milijuna barela nafte dnevno. Dnevna potrošnja nafte je 90 milijuna barela, a 92 je proizvodnja, dakle proizvodi se samo barel-dva više od potreba i to održava njenu cijenu. Ako bi došlo do smanjenja proizvodnje, barel može dosegnuti i 200 dolara, a tko će nama tada dati novac za gorivo? A nama se pruža mogućnost da imamo svoju energiju i budemo neovisni o tim događajima...

Vidite, imali smo situaciju kad je zbog visoke cijene barela od 150 dolara cijena goriva na benzinskim postajama skočila s 5 na 11,5 kuna, a danas kad je cijena barela na svjetskim tržištima 45 dolara po barelu cijena je i dalje jako visoka - 9,5 kuna. Znači, gorivo na benzinskim postajama nije puno pojeftinilo, iako se prepolovila cijena barela u odnosu od prije osam mjeseci na svjetskim tržištima. A zašto cijena goriva danas u Hrvatskoj nije pala na pola, to jest na 5.5 kuna? Vjerojatno zbog jakog dolara, te smo sada u dosta težoj poziciji nego prije kada je cijena bila 150 USD po barelu, a kada cijena na svjetskim burzama počne rasti te se stabilizira na 70-90 dolara po barelu onda će gorivo na našim benzinskim postajama poskupjeti. Znači, vrlo je vjerojatno da cijena bude uskoro preko 11 kuna, a možda i više. Ako Hrvatska bude imala svoje gorivo, onda ćemo moći sami kreirati cijenu na benzinskim postajama te kontrolirati njen rast. Usporedbe radi, cijena jedne litre goriva u Saudijskoj Arabiji je jednu kunu, a kod nas je 9.5 kuna. 

Još da napomenem da se trenutačno u cijelom svijetu zaustavljaju mega bušački projekti od strane vodećih naftnih kompanija kao što su BP, Exxon Mobile, Shell, Total i da su to projekti i bušotine koje se pripremaju za buduće generacije. Što napravimo danas tako će nam biti sutra. Trenutačno je zaustavljeno 114 milijardi dolara novih projekata u svijetu, a naftne kompanije već sada upozoravaju da će to sve biti naplaćeno kasnije po jako visokoj cijeni. 

Sada vi meni recite zašto se Hrvatska ne bi pripremila za bolju budućnost gdje bismo bili energetski neovisni, neovisni o svjetskim spekulacijama cijene nafte te utjecaja promjene valutnog tečaja? Od danas će cijena goriva na benzinskim postajama samo rasti, a mi ćemo i dalje okretati glavu u stranu kao da tu ništa nismo mogli napraviti?!