Ulaskom u EU cijene prehrambenih proizvoda naglo će pasti, te će to doprinijeti boljoj kvaliteti života građana - rečenica je to koja se često čula u mjesecima koji su prethodili 1. srpnja 2013. godine, danu kad je Hrvatska postala punopravna članica EU-a.

No te obećavajuće riječi ipak nisu bile proročke, jer svakim ulaskom u trgovinu naš novčanik i kreditne kartice sve više cvile jer dojam je kako unatoč kupovini istih artikala iz mjeseca u mjesec za njih izdvajamo sve više novca, piše Narodni list

Cijene gore dolje gore

Neki će reći, za pojedine artikle cijene zaista jesu manje, no kod drugih su porasle te u konačnici račun bude isti, ili gotovo uvijek veći.

Kako bi istražili koliko su se mijenjale cijene tijekom posljednjih nekoliko godina, pomogla nam je i naša čitateljica, gospođa Ana koja je vjerna hrvatskim proizvodima, a kako je prije umirovljenja radila kao knjigovotkinja. Cijene redovito bilježi u, kako kaže, njenu "statističku tekicu".

"Sve je počelo slučajno, pokojnom suprugu bi uvijek napravila popis što da mi kupi u trgovini. Krajem 80-ih kad je inflacija zahvatila bivšu državu, uvijek bi ga nakon povratka iz trgovine pitala koliko je što koštalo, a on, muško ko muško nije to nikao mogao zapamtiti, te mi je od šale počeo zapisivati cijene. Nakon nekog vremena to mu je postala navika. Ja te papiriće nisam bacala, nego sam ih čuvala. Nakon njegove smrti i sama sam nastavila tu praksu. No prije par godina, zbog puknuća cijevi, poplavljen je mi podrum te su mi propali svi stariji podaci." - prepričava nam gospođa Ana.

Stoga smo i mi za analizu uzeli proizvode koje ona koristi, te smo posjetili trgovački centar u koji ona zalazi, kako bi vidjeli najnovije cijene.

Naš prvi zaključak nakon ovog malog i ad hoc istraživanja je kako je nešto išlo gore, a nešto dolje. Npr. na listi gospođe Ane nema voća jer jabuke dobiva od prijatelja iz Slavonije, a u upravo su zdravi slatkiši kako neki tepaju voću, ti koji muke zadaju građanima. Jer nutricionisti i liječnici preporučuju što više voća, a njegova cijena redovito se penje iznad 10 kuna.

Što jedemo?

"Kad mi nestane povrća iz vrta kupim u trgovini brokule, cvjetaču, ali samo na akciji - jer cijene su stvarno neprihvatljive. Meni koja živim sama, teško je to priuštiti, pa kad vidim u trgovini obitelji s malom djecom, a puno njih živi u gradu i nema vrt, zapitam se kako oni osiguravaju toj djeci zdrav obrok, jer mislim da im za to treba par tisuća kuna mjesečno." - pita se gospođa Ana.

Koja je još uvijek šokirana s pričom o limunima i kori koja se ne smije jesti. Kad je prije nekih godinu dana cijena ovog prirodnog izvora vitamina C na tržnici naglo porasla, primijetila je kako je limun mnogo jeftiniji u trgovini, te kako kaže "za probu kupila". Nakon nekoliko mjeseci na televiziji je vidjela prilog o tome kako se kod većine limuna kupljenih u trgovini korica ne smije konzumirati jer je otrovna od mnogobrojnog prskanja. A baš koricu ona koristi za njenim unucima omiljene kolače. I zaista, kad je idući put kupovala jeftinije limune u trgovini, pažljivo je pročitala deklaraciju i vidjela je sitnim slovima napisano upozorenje kako korica nije jestiva. Ovaj primjer ponukao ju je da ostane vjerna domaći proizvodima. Svjesna je kako bi prilikom kupovine prošla jeftinije da kupuje robne marke pojedine trgovine, ali ostaje vjerna provjerenoj kvaliteti.

"Što će još izmisliti i napraviti, da kod jajeta možemo jesti žumance, a da je bjelance otrovno?" - pita se kroz šalu simpatična starica.

No analizom najnovijih cijena i onih iz arhive gospođe Ane uočavamo kako je naša improvizirana košarica trenutno ipak značajno jeftinija nego što je bila u veljači 2013. godine. Tako je za mlijeko, sol, šećer, glatko brašno, jaja, vinski ocat i biljno ulje po izboru gospođe Ante početkom 2013. trebalo izdvojiti 74, 13 kuna, a sad čak 10 kuna manje. Stručnjaci će reći kako se tu ipak vidi pozitivni utjecaj otvaranja tržišta i ulaska u EU. No trenutne cijene, daleko su od ožujka 2010. kad je za iste proizvode bila dovoljna jedna novčanica od 50 kuna i par kovanica. No s gospodarskom krizom rastao je PDV, trošarine, cijene energenata, a u konačnici i cijena gotovih proizvoda u trgovinama.

Mjesečni porast

I dok gospođa Ana cijene prati iz osobnog gušta i navike, Državni zavod za statistiku mjerodavno je tijelo kojem je to posao.

Tako oni redovito objavljuju Indeks potrošačkih cijena, za koji, kako objašnjavaju, maloprodajne cijene prikupljaju snimatelji cijena na unaprijed definiranu uzorku prodajnih mjesta na devet lokacija u Republici Hrvatskoj (Zagreb, Slavonski Brod, Osijek, Sisak, Rijeka, Pula, Split, Dubrovnik i Varaždin) odabranih prema kriteriju broja stanovnika i reprezentativnosti.

Izračunava se i objavljuje na temelju oko 794 reprezentativnih dobara i usluga. Svakog mjeseca prikupi se više od 36.110 cijena.

Državni zavod za statistiku Indekse potrošačkih cijena izračunava i objavljuje od siječnja 2004. godine. I letimični pogled na tablicu, otkriva vidljivo povećanje indeksa cijena u posljednjih 10 godina.

Prema podacima najnovijim podacima DZS-a cijene dobara i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u ožujku 2015. u prosjeku su više za 1 posto u odnosu na mjesec ranije, dok neznatno povećanje od 0,1 posto bilježe u odnosu na ožujak 2014. godine.

Analize tako pokazuju kao su u odnosu na veljaču ove godine najveći doprinos porastu indeksa potrošačkih cijena, od 0,54 posto, imale cijene Odjeće i obuće koje su zabilježile rast za 10,4 posto prvenstveno uslijed viših cijena pristiglih novih kolekcija. Pozitivan doprinos rastu cijena, od 0,53 posto, došao je i od viših cijena Prijevoza, jer su cijene prijevoza zbog rasta cijena goriva za osobna vozila porasle za 4,1 posto. S druge strane, značajniji rast cijena na mjesečnoj razini ograničavale su niže cijene Prehrane i bezalkoholnih pića i Pokućstva, opreme za kućanstvo i redovitog održavanja kućanstva koje su negativno doprinijele ukupnom porastu cijena za -0,06 posto odnosno -0,04 posto, a zabilježile su niže cijene za 0,2 posto odnosno 0,8 posto.